Posla preko glave

S obzirom na društveni položaj mladih i aktualne politike za mlade u zemlji, Mreža mladih Hrvatske ima što raditi.

razgovara:
Luka Ostojić
emina buzinkic_pkz

Kakva je situacija u Hrvatskoj po pitanju politika za mlade? Kakve su perspektive? Kakvi programi i mogućnosti postoje u razvijenim zemljama Europe? Na čemu sve još treba raditi? Koji je doprinos Mreže mladih Hrvatske – krovne organizacije koja okuplja velik broj udruga za mlade aktivnih na prostoru RH? Odgovore ispred MMH daje Emina Bužinkić.

KP: Za čitatelje koji ne znaju što je Mreža mladih Hrvatske – možda su čuli, ali nije im to sve bistro – kako bi ukratko opisala tu organizaciju?

E. B.: Uvijek mi je teško opisati što je Mreža mladih Hrvatske, a da bude razumljivo onima koji čitaju ili slušaju. Probat ću još jednom… Dakle, Mreža mladih Hrvatske je savez udruga mladih koja konkretno radi u području afirmacije društvenog položaja mladih. Mreža povezuje velik broj udruga mladih i prema donositeljima odluka (državnim i lokalnim institucijama) upućuje prijedloge i zahtjeve za bolji odnos prema mladima i uvažavanje mladih kao resursa, zaloga za budućnost. Mreža počiva na principima suradnje i solidarnosti i želi bolju kvalitetu života svih mladih u Hrvatskoj.

KP: U intervjuu za Kulturpunkt.hr objavljenog u travnju 2007. godine, navodiš kako puno truda ulažete u uspostavu komunikacije s lokalnim vlastima. Koliko ste u međuvremenu uspjeli postići na tom polju?

E. B.: I dalje ulažemo puno truda! Doista posvećeno radimo svakodnevno na razvijanju komunikacije i suradnje s predstavnicima vlasti kako bismo im približili perspektivu mladog čovjeka koji živi u zemlji, u zajednici u čijim se okvirima nalazi mnoštvo barijera za afirmaciju mladog čovjeka. Čini mi se da postoje pomaci, i to je pogotovo vidljivo u suradnji s lokalnim vlastima u nekim sredinama. Problem je i dalje prisutan – predstavnici/e vlasti uglavnom ne razumiju zašto bi trebali bolje raditi i ne znaju kako. Tek rijetke lokalne vlasti traže podršku u obliku informacija, edukacije za sebe same i mlade s kojima rade, no to je uglavnom slučaj u jako malim zajednicama. Postignuća se ne mogu mjeriti u kratkom periodu, no vjerujem da svakim danom radimo svi zajedno korak naprijed, ali treba reći da bi bilo često važnije iskoraknuti snažnije i donijeti važnije promjene. U tome lokalne vlasti imaju ogromnu odgovornost, a često je nisu svjesne.

KP: Povod tog intervjua je bila manifestacija Operacija grad: Jedinstvo i navela si kako problem politike za mlade nije to što sadržaja nema nego to što ne postoje prostori za te sadržaje. Kakva je danas situacija s prostorima?

E. B.: Danas, situacija nije bitno različita. U koji god grad ili manje mjesto u Hrvatskoj dođeš, prva stvar koju će ti mladi reći je da nemaju mjesta za izlaske. Baš smo nedavno radili u Kninu s nekolicinom srednjoškolaca koji su snimili film o nedostatku prostora za okupljanje. Prije nekoliko godina sam radila u Gospiću u kojoj su mladi snimili film o zatvorenom kinu koje je do tada bilo jedini prostor za okupljanje mladih, osim standardnih okupljališta poput kafića ili parkirališta. Zagreb ima znatno bolju infrastrukturu za mlade od oba grada koja sam spomenula, no ipak nedostaju mu društveni prostori za provođenje slobodnog vremena, nedostaju mu servisi karakteristični za druge metropole kao što su informacijski centri, savjetovališta za seksualna prava i reproduktivno zdravlje, centralni koncertni prostori kao i prostori za razne oblike zabave.

KP: Koliko je ekonomska kriza (i cijela fama oko nje) pogodila polje politike za mlade?

E. B.: Pa ekonomska kriza pogodila je tzv. sektor mladih u nekoj mjeri. Ekonomska kriza naprosto je postala argument za nedodjeljivanje financijskih potpora udrugama mladih, s jedne strane od strane Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti kao koordinativnog tijela politike za mlade i time najvažnijeg izvora financijskih potpora za sektor mladih, a s druge strane od strane lokalnih vlasti koje su svoje proračune rezali na uštrb potpore civilnom sektoru. Time je de facto ograničeno polje utjecaja na razvoj politike za mlade, što u zagovaračkom smislu, što u sadržajnom smislu, zbog ograničavanja kapaciteta.

KP: Možeš li procijeniti koliko su mladi politički aktivni u današnje vrijeme? Koliko se služe kanalima Mreže mladih u svom djelovanju, koliko se služe sredstvima van postojećih institucija (primjerice, kroz studentsku blokadu)?

E. B.: Mladi u Hrvatskoj naprosto nisu u većoj mjeri aktivni. Na to ukazuju postotci (oko 7% mladih najviše), na to ukazuju promjene u društvu. Možda bih trebala reći ne-promjene. Studentska blokada i organiziranje učenika oko državne mature, nevjerojatno su rijetki primjeri pobune, borbe, buđenja aktivnih čestica građanstva. I zato ih treba pozdraviti, ma kakve reperkusije bile u pitanju. Moram priznati, da je studentska blokada, vjerojatno pored antiratnih inicijativa, vjerojatno najvažnija stvar koja se dogodila hrvatskim građanima i hrvatskom sustavu unazad puno godina. Mislim da je osnovni problem neaktivnosti mladih, pa time i građana uopće, to što mi u našoj kulturi, u obrazovnom sustavu osobito, ne učimo boriti se za svoje mjesto pod suncem, ne učimo kritički promatrati svoju okolinu i ne učimo da svi kao pojedinci i kao kolektiv imamo moć činiti promjene.

KP: Kakvo je to djelovanje u usporedbi s mladima iz šireg prostora Europe? Kako Mreža mladih surađuje s europskim institucijama (i Europske unije, i ostatka Europe)?

E. B.: Prije nekoliko godina u Mreži je volontirala jedna mlada djevojka, studentica iz Švedske. Oduševila se onime što radimo u Mreži i rekla kako joj je dosadno živjeti u Švedskoj i biti studenticom jer ima sve. Osobno mislim da uvijek ima prostora za aktivan građanski doprinos, no naši vršnjaci u Europskoj Uniji uglavnom imaju bolje uvjete. Uzmimo primjer mobilnosti i poticanja korištenja javnog prijevoza pri čemu učeničke i studentske karte nose simboličnu cijenu; uzmimo primjer kulture i centre za mlade koji u jednom gradu u svakom kvartu imaju cjelodnevne kulturne i informativne sadržaje. Sjetimo se samo kada odemo u neku europsku zemlju kao turist i odlaska u muzej, hostel, noćni klub. U većini europskih zemalja u kojima sam bila kvaliteta života je viša. Treba znati isto tako da tako nije svima, da u Europi isto tako žive ljudi deprivilegiranih statusa čija kvaliteta života odudara od prethodno spomenute. Na razvijanju jednakih standarda i ravnopravnog pristupa obrazovanju, zapošljavanju i sl. radi Europski forum mladih, krovna organizacija mladih čija je MMH članica. Upravo putem foruma, MMH sudjeluje u kreiranju europskih politika za mlade u suradnji s europskim institucijama.

KP: Aktivnost mladih je vjerojatno koncentrirana unutar 4 regionalna centra (Zagreb, Rijeka, Osijek, Split), a kakva je aktivnost van tih centara? Vidio sam da, primjerice, imate filmsku radionicu u Kninu…

E. B.: Aktivnost mladih nije koncentrirana u samo 4 regionalna centra, dapače. Gotovo u svakom kutku Hrvatske krije se neka manja udruga, manja inicijativa koje uglavnom nisu glasne i kapacitirane, ali mladi pronalaze kako provesti svoje vrijeme na koristan način. Udruge su vjerojatno dobar način kako ponešto učiti i činiti korisno za sebe i druge. MMH dosta radi u lokalnim sredinama; do sada smo dosta radili u Kninu, Puli, Karlovcu i manjim mjestima.

KP: Na kraju, možeš li procijeniti u kojem smjeru će se kretati državna politika za mlade u Hrvatskoj?

E. B.: Mislim da sam posljednjih 5 godina praćenja državne politike za mlade, stekla mogućnost procjene njezina razvoja. I mogu samo reći, da se državna politika za mlade neće kretati u ozbiljnijem smjeru sve dok se njome ne počne baviti kao ozbiljnom temom. A to je prioritet jako malenom broju osoba prvenstveno u Vladi RH. Ozbiljno bavljenje politikom za mlade podrazumijeva da sektor mladih prije svega bude kvalitetno podržan u svome radu te da se s organizacijama mladih grade dugoročna partnerstva u izgradnji kvalitetnog života za mlade u Hrvatskoj. Prioritetno bavljenje politikom za mlade znači iznalaženje rješenja, odnosno dugoročnog zaposlenja za ogroman broj nezaposlenih mladih, kvalitetnu ponudu obrazovnih sadržaja, stvaranje uvjeta za slobodu djelovanja mladih u okvirima svojih želja i potreba zajednica i mnoštvo drugih stvari.

KP: I, posljedično tome, koja je budućnost same Mreže mladih Hrvatske?

E. B.: Sve dok ne bude baš onako kako treba biti, a to je da mi mladi kreiramo i živimo vlastite ideale i utječemo na promjene, Mreža mladih ima što raditi.

Objavljeno
Objavljeno

Povezano