Intervju Piše: Dea Vidović
Dvadesetak portala za kulturu iz prostora Jugoistočne Europe okupilo se u Beogradu kako bi na konferenciji znakovitog naziva Kultu(RE)gije on-line!_Budućnost prolazi! promislili zajedničke probleme te zagovarali i promovirali kulturu na internetu.
Konferencija je održana u okviru trogodišnjeg projekta razvoja Neformalne mreže portala za kulturu Jugoistočne Europe inSEEcp (Informal Network of South-East European Cultural Portals) koja je nastala uz organizaciju Goethe Instituta Beograd, SeeCult.org te uz podršku Pakta za stabilnost Jugoistočne Europe.
Iz samog naziva, posebice njegova drugog dijela (Future Goes By) jasno je vidljivo da zapravo prostor SEE još uvijek nije svjestan važnosti kulture na internetu, kao što nije ni jasan stav kulturnih politika ovih zemalja prema digitalnoj kulturi. Jedna od posljedica takvog stanja stvari jest ta da portali za kulturu ili uopće nisu financirani od strane nacionalnih i lokalnih razina ili dobivaju minimalna sredstva nedovoljna za njihovu održivost. Osim toga u mnogim zemljama korisnici još uvijek koriste dial-up vezu za pristup internetu, a mnoge kulturne institucije nemaju ni svoje web stranice, a ako ih i imaju one su često neredovno ažurirane.
Okupljeni su predstavnici portala za kulturu, kroz razmjenu profesionalnih iskustava te radionice o društvenim i kulturnim aspektima weba 2.0, ali i uz praktične upotrebe portala, blogova, društvenih medija i slobodnih softwera, prikupili nova saznanja o tome kako unaprijediti svoj rad i kvalitetnije iskoristiti mogućnosti koje nudi internet. Oni su također kroz brojne prezentacije postojećih portala za kulturu u Jugoistočnoj Europi, te diskusije o mogućnostima i izazovima kulture i umjetnosti u digitalnoj eri, javnosti promovirali važnost digitalne kulture.
Diskusije su pokazale da kontekst participativnog interneta u svijetu mijenja kulturnu i umjetničku praksu. Sada više nema ekskluzivnih kontrolora sadržaja, a korisnici i sami postaju važni akteri ovog premreženog komunikacijskog kanala. Portali za kulturu su tako važan most između kulturnih sadržaja i korisnika, ali da bi u potpunosti ostvarili svoju ulogu, neophodno je da slijede zahtjeve društvenih medija i omoguće participaciju korisnika. Portali će tek u pružanju takve participativne komunikacije postići neki mjerljivi uspjeh. Pa ipak, nemoguće je očekivati da će se portali za kulturu moći kvalitetno razvijati bez sustavne potpore kulturnih politika u ovim zemljama.
I za kraj, pitamo se: kakva je pozicija portala za kulturu u drugim europskim zemljama? Imamo li iste probleme? Ukoliko nudimo sva postignuća weba 2.0. je li to dovoljno da korisnici započnu komunikaciju na našim portalima? Ili, riječima kojima je rad na kulturnom portalu opisao Vuk Ćosić, pionir net arta na ovim prostorima – da biste napravili dobar tulum nisu vam dovoljni stan, cuga i glazba; morate poznavati ljude.
Koja su vaša iskustva? Kako prevazići ove probleme? Može li koristan i interesantan sadržaj biti dovoljan da privuče korisnike? Slobodno dodajte svoja pitanja ili pokušajte odgovoriti na ova postavljena?
ObjavljenoObjavljeno
