Kritika U organizaciji udruge Drugo more u Rijeci se 6. i 7. rujna održava treće izdanje Sajma 3N – Napusti normalne naprave, događaja koji kroz interaktivne instalacije, radionice i audio-vizualne izvedbe promiče uradi-sam kulturu te potiče kreativno i nekonvencionalno korištenje tehnologije koja nas svakodnevno okružuje. Inspiriran je, kažu organizatori, devetnaestostoljetnim konceptom Svjetske izložbe na kojoj su izumitelji i inženjeri mogli javnosti predstaviti svoje izume i otkrića, pa tako i Sajam 3N okuplja aktere uradi-sam kulture, raznovrsne tehno-inovatore, ali i sve znatiželjnike koji su pozvani sudjelovati u stvaranju nesvakidašnjih kreacija. Prethodna izdanja predstavila su neobične naprave poput nadzorne kamere koja u oblacima prepoznaje ljudska lica, jelovnik temeljen na tehnologiji ponovnog oživljavanja izumrlih životinjskih vrsta, stroj koji koristi tehnologiju u svrhu stvaranja umjetničkih djela, te mnoge druge radove koji se na različite načine opiru kategoriji “normalnog”.
O fokusima ovogodišnjeg Sajma, perspektivama koje se otvaraju spajanjem tehnologije i umjetnosti te razvojnom potencijalu lokalne makerske i hakerske zajednice, razgovarali smo s Dubravkom Matanićem.
KP: Sajam 3N platforma je za tehno-entuzijaste, inovatore i umjetnike koji u svojem radu promiču ideju hakiranja i kreativnog korištenja svima dostupne tehnologije. Što sve podrazumijeva “odustajanje od tvorničkih uputa” na koje sajam poziva i što nam takav pristup donosi?
Svi znamo kako tehnologija može biti zabavna i, naravno, korisna – primjerice, netko može satima gledati u ekran mobitela i skrolati po nekoj od društvenih mreža, i to će tumačiti kao kvalitetno provedeno vrijeme. Ono što mi ovim sajmom želimo ostvariti jest omogućiti posjetiteljima da tu istu tehnologiju promotre iz nekog drugog kuta. Stoga se trudimo prikazati rad pojedinaca i skupina koji razne uređaje, često one koje koristimo u svakodnevnom životu, hakiranjem ili nekom drugom radnjom prenamjenjuju u nešto neobično i začudno. Primjerice, na posljednjem smo sajmu prikazali dva umjetnička rada iz serije Upute za uporabu nagrađivanog rovinjskog umjetnika i dizajnera Anselma Tumpića, u kojima je ključna interakcija publike s glačalom i sušilima za kosu: odustajanje od tvorničke upute koja nalaže kako da se koristi pegla, gotovo poput magije razotkriva da se iza crnog kvadrata krije cijeli spektar boja.
Ove smo se godine malo više fokusirali na uradi-sam neobične instrumente i razne druge uređaje koji imaju veze s tematikom zvuka. Pored istaknutih umjetnika i inovatora kao što su Marko Batista, Borut Savski i Boštjan Čadež iz Ljubljane, Hrvoje Spudić iz Zagreba, te Ivo Vičić, Kristian Benić, Marko Žmak i Damir Medved iz Rijeke, jedan od gostiju koji će se predstaviti i u sklopu Sajma održati radionice je ugledni nizozemski eksperimentator i izumitelj čudnovatih glazbala Yuri Landman. Landman je u jednom intervjuu ispričao kako je svoju karijeru započeo popravljanjem razbijenih i deformiranih gitara, iako za sebe kaže da je bio poprilično nespretan i uopće nije znao svirati. No, odlučio je biti uporan i svoj tadašnji “pankerski mentalitet” i njegovu usmjerenost prema jednostavnosti i uradi-sam principima primijeniti na svoje novo zanimanje, koje ga je u konačnici dovelo do zvjezdanog statusa u svojoj branši i do prilike da na njegovim instrumentima zasviraju brojni slavni glazbenici, poput Thurstona Moorea iz Sonic Youtha. S obzirom na spomenuto, čini se da nas kreativno i nekonvencionalno korištenje tehnologije koja nas okružuje u najmanju ruku može odvesti u neke zanimljive i neobične svjetove. Samo, treba se paziti struje!
KP: Udruga Drugo More u svojim je programima posvećena istraživanju odnosa umjetnosti i tehnologije, haktivizma i društvenih intervencija, između ostalog i u okviru europskog projekta Masters & Servers iz kojeg je Sajam proizašao. Primjećujete li neke promjene u ovom polju, bilo na lokalnom ili širem nivou?
Ideja za ovaj sajam proizašla je iz sličnog koncepta kojeg na puno većoj razini provodi manchesterska organizacija Abandon Normal Devices, koja nam je bila jednan od partnera na spomenutom projektu, i od koje smo preuzeli ime za naš događaj. Budući da se radilo o međunarodnoj suradnji, na prvom je izdanju sajma između ostalog sudjelovalo nekoliko izlagača iz Velike Britanije, i bilo je zaista osvježavajuće susresti se s neobičnim idejama, kao što je primjerice projekt izrade kristala od ljudske pljuvačke, za potrebe kojeg su posjetitelji šetali uokolo s epruvetama u koje su skupljali svoju slinu. Na tom prvom, ali i na drugom izdanju sajma, ugostili smo i izlagače iz dalje i bliže okolice, iz Rusije, Slovenije i Srbije, Pule, Zagreba i same Rijeke, i potaknuti njihovim entuzijazmom, imali smo velike planove da u Rijeci napravimo nešto što bi okupilo i ojačalo lokalnu makersku i hakersku zajednicu. Ipak, pokazalo se da samo omogućavanje prostora i osnovnih materijala za rad nije bilo dovoljno za neki ozbiljniji pomak, a mi smo radi brojnih drugih programa koje radimo u međuvremenu nekako odustali od te ideje. Iz moje perspektive, iako u Rijeci postoje pojedinci i skupine koji djeluju u tom i sličnim područjima, ne mogu reći da postoji neka lokalna haktivistička ili mejkerska “scena” ili “pokret”. Barem ne u odnosu na, primjerice, Zagreb ili Ljubljanu, gdje organizacije za promicanje uradi-sam kulture kao što su Radiona i Cirkulacija2 rade čuda po tom pitanju. Ipak, u Rijeci zato postoji PEEK&POKE, hvalevrijedni i čak globalno poznati muzej starih računala i informatičke tehnologije, čiji je dugoročni cilj postati popularnim mjestom okupljanja, učenja i zabave za lokalne i inozemne računalne entuzijaste. Veseli nas što ćemo na Sajmu moći vidjeti i nekoliko odabranih izložaka iz njegove muzejske zbirke.
KP: Industrija masovne proizvodnje bazira se na neprekidnoj proizvodnji i kupovini novih uređaja. Može li “hakiranje” tog svijeta i njegovo povezivanje s umjetnošću predstaviti izazov profitno orijentiranom i konzumističkom pristupu tehnologiji?
Iako na ovo pitanje nije tako jednostavno odgovoriti, mislim da je to ipak moguće, barem, za početak, u pogledu osvješćivanja problematike naše sadašnjice. Primjerice, s jedne strane svakodnevno svjedočimo sve ubrzanijem razvoju tehnologije za svakodnevnu uporabu, radi čega se korisnici pod nemilosrdnom marketinškom paljbom suočavaju s nizom problema i odluka koje ih nagone na neprestano zamjenjivanje starog novim: 5K je bolje od 4K, 5G je bolje od 4G, Instagram fotke će biti puno bolje s najnovijom umjetnom inteligencijom i superzoom tehnologijom na kameri mobitela, itd. Ne zaboravimo ni problem planiranog zastarijevanja, odnosno izrade uređaja s kratkim rokom trajanja, koje s druge strane pokreće i održava tu ekonomiju neprestane proizvodnje i potrošnje. Zbog svega se toga, naravno, u konačnici stvara gomila otpada, koja najčešće završava na golemim odlagalištima u zemljama tzv. Trećeg svijeta, gdje predstavlja veliku ekološku prijetnju. S ekološkog je aspekta problematično i to da se uopće proizvodi toliko stvari i uređaja, na planetu čiji su materijalni resursi ograničeni. Iz perspektive ostvarivanja profita to, naravno, nije nikakav problem. Umjetnost u tom smislu često uskače na prvu crtu borbe s globalnom propagandom potrošačkog životnog stila koji čovječanstvo vodi u nepoznatom smjeru, upozoravajući nas da je tehnologija koju koristimo neodvojiva od sudbine svijeta u kojem živimo.
KP: U prethodnim izdanjima Sajma bavili ste se globalno važnim pitanjem nadzora i privatnosti u kojemj razvoj tehnologije ima ključnu ulogu. Pored spomenutih uradi-sam instrumenata, fokus ovogodišnjeg izdanja prebačan je u “malo mjerilo” i bavi se našom neposrednom okolinom, gradom i kvartom. Kako njih možemo “hakirati”?
Ako se ledenjaci nastave otapati velikom brzinom, zahvaljujući globalnom zatopljenju kojemu čovjek najblaže rečeno značajno doprinosi, uskoro bismo u Rijeci mogli imati natjecanje u skokovima u more s trsatske gradine. Ovo je samo jedan mogući scenarij, smišljen na brzinu i prije svega obojan humorom, ali upravo će se ovakvim zamišljanjem kako bi urbani prostor Rijeke mogao izgledati u bliskoj budućnosti pod utjecajem destruktivnog djelovanja čovjeka i prirodnih sila, baviti radionica Na licu mjesta u budućnosti. Trodnevnu radionicu na razmeđi dizajna, zvuka i teksta vodit će Nina Bačun i Ivana Borovnjak iz zagrebačkog dizajnerskog kolektiva Oaza, u suradnji s Nikolom Kosom i Vedranom Klepicom, upošljavajući neke od metoda spekulativnog i iskustvenog dizajna. Rezultati radionice bit će predstavljeni u sklopu izlagačkog dijela sajma, i bit će zanimljivo vidjeti u kojem je smjeru otišlo to zamišljanje.
Vrlo zanimljivu mobilnu aplikaciju predstavit će Kristian Benić iz Udruge za urbanu regeneraciju Kuraž, koji je s programerom Markom Žmakom osmislio kvARt – aplikaciju proširene stvarnosti za bolje naselje. Kako sami ističu, aplikacija pretvara mobitel iz uređaja kojim fotografiramo ručak i lovimo Pokemone u alat koji može pomoći u poboljšanju kvalitete života neke zajednice, koristeći tehnologiju proširene stvarnosti u predočavanju kako bi u nekom naselju određena lokacija mogla izgledati ako se na nju postavi klupica, stol za stolni tenis ili slikarski stalak. Odličan je ovo primjer toga kako hakirati postojeću tehnologiju, kao što je pametni telefon, i od sredstva za trolanje i skrolanje po društvenim mrežama dobiti nešto korisno. Konačno, spomenuo bih ovdje još jedan vrlo važan projekt koji ćemo imati priliku vidjeti, a koji također upošljava suvremenu tehnologiju u korist lokalne zajednice. Radi se o projektu ČAI – čakavska umjetna inteligencija, koji koristi tehnologiju chatbotova, umjetne inteligencije i strojnog učenja u svrhu očuvanja čakavskog dijalekta. O ovom će se projektu Drenova Creative HUB-a, kojeg će predstaviti Damir Medved iz Zavičajnog muzeja Drenova, zasigurno još puno pričati, a mi imamo to zadovoljstvo da će činiti dio Sajma 3N.
KP: Važan segment lokalnog djelovanja udruge Drugo more su i aktivnosti koje za cilj imaju osnaživanje pozicije nezavisnog kulturnog sektora u gradu Rijeci. Provodite ih, između ostalog, kroz projekt Žiroskop u sklopu kojeg se održava i ovogodišnji Sajam. Što očekujete od ovog projekta?
Događaji kao što je ovaj Sajam zapravo su popratni elementi spomenutog projekta, na kojem su nam partneri Savez udruga Molekula, Grad Rijeka, te udruge Filmaktiv, Ri Rock i Prostor plus. Naime, projekt punog naziva Žiroskop – Civilno-javno partnerstvo u upravljanju prostorima kulture u Rijeci jedan od 34 odabrana projekta u Hrvatskoj koji su ocijenjeni kao uspješni na natječaju Kultura u centru – potpora razvoju javno-civilnog partnerstva u kulturi, a sufinancira ga Europska Unija u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali iz Europskog socijalnog fonda. Projekt je nastao iz potrebe rješavanja problema oko korištenja dostupnih prostora za sve aktere u kulturi koji nisu dio neke institucije. Drugim riječima, njegova je svrha razvoj takozvanog civilno-javnog partnerstva u upravljanju konkretnim prostorima Filodrammatice, Omladinskog kulturnog centra Palach i Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku. Nadamo se da će provedbom ovog projekta u konačnici doći do stabilizacije odnosa između aktera nezavisne kulture, javnih ustanova i Grada Rijeke, a time i do uspostavljanja kontinuiteta u lokalnoj kulturnoj produkciji, povećanja interesa javnosti za kulturne aktivnosti i većim uključivanjem građana u njihovu provedbu. Kao što sam istaknuo, projekt nije toliko usmjeren prema kulturnim programima koliko prema upravljanju kao pretpostavci kvalitetnih programa, ali se u u okviru Žiroskopa ipak provodi niz aktivnosti, poput seminara, radionica, studijskih posjeta, tribina itd. Također, nedavno je u Palachu pokrenut i prvi riječki internetski community radio, Radio Roža, koji će nedvojbeno imati veliku ulogu u osnaživanju lokalne nezavisne scene i, nadamo se, ostati trajno nasljeđe ovog projekta.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Objavljeno
