Tema Razgovarala: Matija Mrakovčić
Perforacije – tjedan izvedbenih umjetnosti pojavile su se 2009. godine s ambicijom poticanja novih produkcija, novih suradnji i novih prilika za razvoj nezavisne izvedbene scene. Četvrti festivala održat će se od 24. do 31. listopada u Zagrebu, Rijeci i Dubrovniku u organizaciji udruga Domino, Drugo more i Art radionica Lazareti, a uz festival se u Zagrebu od 25. do 28. listopada održava i plenarni sastanak IETM-a, krovne organizacije za izvedbene umjetnosti čije članstvo broji preko 500 organizacija iz 45 zemalja. Razgovarali smo sa Zvonimirom Dobrovićem, umjetničkim direktorom Perforacija, osnivačem udruge Domino i jednim od organizatora IETM-a.
KP: Okarakterizirali ste 2009. nezavisnu kulturnu scenu pokretačem inovativnosti i kreativnosti čiji potencijali nisu adekvatno iskorišteni. U kakvom je stanju danas ta nezavisna scena? Nude li Perforacije još uvijek “zamišljanje i privremeno življenje situacije gotovo dijametralno suprotne od realne”?
Z. D.: Teško bi bilo reći da se situacija znatno promijenila za nezavisnu scenu. U međuvremenu su neke organizacije prestale s radom, a neke su zaustavile svoje projekte iako su bile prepoznate kao inovativne te kao prostori za važnu međunarodnu vidljivost i suradnju. No, i to je valjda regularan dio ciklusa i promjena u svakom kulturnom prostoru, samo je šteta da se ponekad u domaćem prostoru kulture to više čini kao nasilna eutanazija, nego prirodni ciklus smjene ideja. Tako mi se čini da Perforacije svojim velikim rastom u ove četiri godine zaista i dalje nude proživljavanje impulsa ambicije koji nemaju svoje uporište u stvarnosti. Stoga, festival redovito surađuje s brojnim umjetnicima, potiče međuregionalnu suradnju i koprodukcije, gostuje s programima diljem svijeta, bilo kroz pojedinačna gostovanja, bilo kroz preseljenje čitavog festivala s desetak predstava u New York ili Brest ove i prošle godine. Oduprijeti se mrtvilu i depresiji smo za sada u mogućnosti jedino brzim razvojem i brzim reakcijama na mogućnosti suradnje. Nestabilne situacije nas tjeraju na brzinu jer dopustimo li si previše vremena na oprezu, već sutra se situacija drastično može promijeniti i pomesti bilo koga sa scene. Razlog opstanka i razvoja Perforacija u ovom razmjeru leži u brzini naših refleksa. I to preživljavanje je na neki način performans – i to durational.
KP: Nastojali ste festivalske izvedbene projekte koprodukcijski vezati uz Perforacije, tako su nasta(ja)li Nafta, Ima li života na sceni?, C8H11N02, a uključili ste se i u projekt Imagine 2020, temeljen na povezivanju umjetničke produkcije i tema klimatskih promjena. Kakvi su danas uvjeti koprodukcija?
Z. D.: Koprodukcije su posebno važne kao model stvaranja, jer u svojoj osnovnoj ideji imaju za cilj umjetničku suradnju. Tim više nam je bila zanimljiva ideja rada na projektu Imagine 2020 jer ne samo da se radi o umjetničkim suradnjama, već i međusektorskim takoreći – dovodimo u kontakt umjetnike, znanstvenike, aktiviste i širu civilnu scenu da zajednički promišljaju načine podizanja svijesti o problemima klimatskih promjena. To je vrlo aktualna tema u svijetu, gdje su umjetničke organizacije i teatri često i predvodnici novih i kreativnih rješenja za promjene našeg ponašanja. Slikovnica Bajke za bolje sutra također su odličan primjer kombiniranja umjetničkog i edukativnog. Ove godine, Festival započinje premijernom izvedbom nove predstave kolektiva BADco. Ima li života na sceni: Vježbe iz oblikovanja Zemlje, u Rijeci, a vrhunac “zelenog” dijela programa jedinstvena je izvedba predstave Vodni rat Damira Bartola Indoša na samom izvoru rijeke Omble. Ekologija i održivi razvoj bit će teme radionica u organizaciji Sindikata Biciklista, ali i Večeri invazivnih vrsta: Jesen, kulinarsko-performativnom događanju realiziranom u suradnji s udrugom Populus. Dijelom performans, dijelom happening, a dijelom jestiva instalacija bit će i Cabbage Clairvoyant redovitog gosta Perforacija, Željka Zorice.
KP: Predstave iz Makedonije, Bugarske, Srbije, Slovenije, BiH, Rumunjske, SAD-a i Brazila gostovale su u Hrvatskoj. Čime će nas ove godine Perforacije podsjetiti na nužnost umjetničke suradnje i koliko se zaista programima u Rijeci i Dubrovniku inzistira na decentralizaciji kulture?
Z. D.: Jedna od osnovnih ideja Perforacija bila je i decentralizacija kulturne ponude u Hrvatskoj. Često festivali koji se održavaju u Zagrebu, kad gostuju u drugim domaćim gradovima, tek jedan mali dio svojih programa predstavljaju u tim gradovima. Jasno mi je da su financije vodeći razlog takve prakse, no mi smo htjeli ostvariti suradnju s lokalnim organizacijama u Rijeci i Dubrovniku na način da je program koji se kreira u tim gradovima ravnopravan zagrebačkom tj. da se ne radi tek o reprizama koje samo dislociramo iz Zagreba. Programi u Rijeci i Dubrovniku zapravo su samostalni programi koji se odvijaju konsekutivno sa Zagrebom i neke predstave se održavaju samo u Rijeci ili samo u Dubrovniku, kao što se neke održavaju i samo u Zagrebu. Pozicija nezavisne scene u Hrvatskoj nije jaka, ali je razmjerno mnogo jača u Zagrebu, nego u Rijeci, Splitu ili Dubrovniku – i ovakav je način jačanja lokalnih organizacija i podrške kroz programe, specifično stvorene i namijenjene određenom prostoru, onaj koji će dugoročno imati najviše efekta. No, svaka inicijativa decentralizacije mora biti dio jedne sustavne kulturne politike, ali to za sada nije slučaj. Velike nade su položene na novo Ministarstvo kulture, i ono što se tamo sprema za 2013. godinu što se tiče nezavisne scene tek treba osjetiti.
KP: Perforacije su gostovale u New Yorku, Portlandu i Brestu, a Noć performansa u New Yorku, Beogradu, Skoplju, Brestu, Portlandu i Caenu. Jesu li inozemna iskustva povratno primjenjiva na ovdašnje regionalne prilike?
Z. D.: Nekako nam je od početka bilo jasno da okupljanje i okrupnjivanje scene neće imati previše efekta ako se koncentriramo samo i isključivo na proizvodnju novih predstava i međuregionalnu suradnju. Komunikacija sa širim međunarodnim kontekstom i umjetničkim horizontom od velike je važnosti za osnaživanje domaće scene. Stoga su projekti u kojima smo i čitav festival “preselili” u drugi europski grad (Brest) i na drugi kontinent, kao što je to bio slučaj s New Yorkom, bili važni ne samo za naše umjetnike koji su tamo gostovali, već i za brojne međunarodne producente i selektore koji su imali priliku te radove vidjeti i time bili dodatno zaintrigirani i zainteresirani za ono što se u izvedbenim umjetnostima događa u regiji.
KP: Uz POGON, Kulturu promjene, Hrvatski institut za pokret i ples, Eurokaz i Drugo more, Domino je u organizacijskome odboru zagrebačke sjednice IETM-a. Koji će izvedbeni i plesni radovi domaćih umjetnika biti prezentirani i na koji način su upravo ti radovi odabrani te kakav će biti diskurzivni program sjednice?
Z. D.: IETM nam je vrlo važan, upravo zbog svega što sam već govorio o međunarodnoj povezanosti i mogućnostima budućih umjetničkih suradnji. U tu svrhu je na osnovi javnog poziva odabran program koji, vjerujem, daje dobar presjek i uvid u ono što se danas događa na hrvatskoj izvedbenoj sceni. Mislim da smo uvrštanjem u program novijih i mladih imena poput Room 100, Alena i Nenada Sinkauza, Matije Ferlina, zajedno s već mnogo etabliranijim umjetnicima poput Indoša, Buljana, Brezovca, BADco.-a i drugih, omogućili i uvid po nekoj generacijskoj vertikali. Sama sjednica odvijat će se pod temom Ideali i ideje, jer nam je bilo važno otvoriti pitanja estetika i umjetničkog djelovanja samog, da bismo napravili odmak od uobičajenih tema koje prate ovakve producentske susrete, a te teme su mnogo češće vezane uz operativu i produkcijske uvjete, a ne uz sam art. Mislim da će ovaj pristup biti i dobro osvježenje našim inozemnim kolegama koji će boraviti u Zagrebu jer će biti odlična prilika da se pretresu pojmovi i intencije ovoga čime se svi bavimo – na razini srži, na razini ideje, na razini ideala. Upravo nam se trenutak krize činio kao odličan trenutak za taj diskurs.
Objavljeno
Objavljeno
