

Razgovarala: Dea Vidović
Attack je nakon napuštanja tvornice Jedinstvo godinama bio u potrazi za novim prostorima. Krajem 2007. skvotira prostor nekadašnje tvornice lijekova i drugih medicinskih pomagala Medika. Međutim, prostor je legaliziran tek početkom 2009. kada je Attack od Grada Zagreba dobio Ugovor za korištenje tog prostora. O tome kako danas funkcionira AKC Medika razgovaramo sa Sanjom Burlović.
S.B.: Dosta je komplicirano govoriti o nekom modelu. Kada smo dobili prostor nismo teoretizirali kako ćemo urediti ovo ili ono, kako ćemo funkcionirati, nego je sve došlo postepeno, dan za danom. Vidiš tko ima talenta za što, tko je odgovoran, tko nije, tko je kreativan i sl. Kako se na neki način još nije sve iskristaliziralo, mogla bih reći da smo dosta spori u tome. Druga stvar je da sve više i više ljudi dolazi i teško je podijeliti zadatke i raditi pod tim nekim zadanim stvarima.
KP: Tko sve koristi prostor Medike?
S.B.: Ovdje ne djeluje samo Attack koji je službeno dobio prostor na korištenje, već postoji nekih 20tak udruga, kolektiva, slobodnih umjetnika/ca koji s nama dijele ovaj prostor. Uopće nije bitno da netko ima udrugu da bi s nama kreativno dijelio prostor. Za nas je jedino važno da su to oni pojedinci koji s nama dijele isti ili sličan sustav vrijednosti koji se temelji na slobodi i otvorenosti. Budući da je organizacija na sceni nezavisne kulture sve više i više, potreba za prostorima je doista sve veća i veća i mogu samo reći da je svim okupljenima oko AKC Medika već i ovaj prostor nedovoljan, iskorišteni su svi kapaciteti, a sve je više novih ljudi koji dolaze i koji bi htjeli svoj atelje, studio, prostor za vježbanje…
S.B.: Kada smo prvi put upali u prostor 2007. godine. napravili smo samo nekoliko partija, kao simbolički čin obilježavanja prostora. Početkom 2008. ljudi su počeli naseljavati Mediku i raditi u njenim pojedinim dijelovima svoje prostore u kojima bi radili. U tom razdoblju ilegalnog djelovanja, cijeli prostor je bio pun krupnog otpada, puno registratora, dasaka, otpadnog materijala, svakakvih stvari, vode, prljavštine. Dva dana smo čistili s metlama pa sa šmrkom… mislili smo da se to nikada neće moći očistiti.
Čini mi se da su ljudi prema ovom prostoru imali sasvim drugačiji odnos u vrijeme dok je bio skvotiran. Naime, tada kao da je postojao tip osjećaja da se ne isplati ulagati vrijeme, energiju i novac u prostor za koji nije bilo uopće poznato do kada ćemo ga moći koristiti. U to je vrijeme prostor i dalje nalikovao onom stanju koje smo zatekli kada smo ušli u Mediku. Međutim, kada smo legalizirali korištenje prostora, pojavila se dodatna energija i ako mogu tako reći svi smo zasukali rukave i bacili se na sređivanje prostora. Osim toga, počelo je dolaziti sve više i više novih ljudi. Na početku je ovdje uglavnom boravila ekipa iz Attacka i oni koji su znali da ilegalno zauzimanje prostora nije nešto zbog čega možeš završiti u zatvoru. Jer ako postoje prazni prostori koji su prepušteni propadanju, potpuno nam je nejasno zašto se ti prostori ne bi dali zainteresiranima da ih koriste u javne kulturne svrhe, što je sasvim uobičajena stvar u drugim gradovima svijeta.
.
KP: Još uvijek nemate reguliran sanitarni čvor. S obzirom da je prostor dodijeljen za javne kulturne svrhe, znate li planira li Gradska uprava nešto učiniti po tom ili sličnim pitanjima?
S.B.: Teško je znati što Gradska uprava smjera napraviti. Kad ih nazovemo jako su kooperativni i htjeli bi nam pomoći, ali onda to negdje zapne, ne znam gdje. Vjerojatno stane u onom trenutku kad nam na vratima ugledaju leđa. Za Novu godinu su nam napravili dva wc-a i to je bilo sve. Dakle, sve ostale zahvate u prostoru smo sami financirali i sami izveli.
KP: Koje su ideje za budućnost?
S.B.: Moramo napraviti klub gdje planiramo premjestiti večernje programe. Imamo sjajnu poziciji u prizemlju za njega. Ona se može dobro izolirati tako da susjedima ne smeta buka. Prostori na katu će biti više za predstave, projekcije, predavanja, edukaciju i svakodnevni kreativni rad onih koji koriste prostore Medike. Nije nam cilj da ovo bude prostor u kojem će se održavati samo koncerti i glazbeni programi, nego da stvorimo mjesto susreta različitih tipova sadržaja. Ne želimo biti servis za tulume tako da svima koji izraze interes nešto raditi u Mediki mi postavimo uvjet da može, ali da tom glazbenom programu svog festivala/događanja moraju pridružiti i neki drugi tip sadržaja koji će se onda realizirati ovdje.
KP: Attack je dugo vremena bio na “ulici”. Sada konačno imate krov nad glavom. Mada prostor sigurno nosi neke slatke muke, vjerujem da vam je svima sada život draži i lakši.
S.B.: Prvenstveno znači da organizacija u slučaju posjedovanja nekog prostora nema problema oko realizacije programa. Dakle, ne mora tražiti prostor koji će imati baš one potrebne slobodne termine, a koji će istovremeno biti i najjeftiniji, posebno ako se radi o nekomercijalnom programu, kakva je većina programa koji mi radimo. Novce mogu donijeti samo neki koncerti. No, ne treba živjeti u zabludi. Rijetki su oni koncerti koji mogu donijeti puno novaca, jer treba uvijek platiti izvođače, osigurati infrastrukturu i tehniku. A kako u gradu nema puno mjesta koje je moguće dobiti besplatno, onda to predstavlja dodatne probleme organizatorima kada rade predstave, izložbe i sl. Takvi se programi ne mogu pokriti od ulaznica jer su oni najčešće besplatni. Tako da je prostor dobro imati zbog toga.
Dalje, kada se organizacija veže uz neki prostor onda se povećava i njena vidljivosti, a to pokazuje i naše iskustvo. Mnogima smo bili poznati po prostoru koji smo imali u Jedinstvu. Iako smo kao Attack u vremenu nakon Jedinstva radili različite projekte, kao što su Ministarstvo psihodelije, FAKI i drugi, te ih realizirali po različitim klubovima širom Zagreba i u drugim dijelovima zemlje, mnogi te programe nisu prepoznavali kao Attackove. Tako da sada s otvaranjem Medike neki od njih dolaze i konstatiraju kako smo opet počeli raditi, a mi zapravo nikada nismo ni prestali.
Pročitajte i ostale razgovore o prostornoj problematici na nezavisnoj kulturnoj sceni u Hrvatskoj:
Objavljeno