Kritika Razgovarala: Matija Mrakovčić
Corners Triangle je događanje u sklopu kojeg od 24. svibnja do 5. lipnja dvadesetak domaćih i međunarodnih umjetnika izvodi različite umjetničke akcije u zagrebačkom naselju Trnje. U dva tjedna na raznim će se lokacijama ovog prisavskog naselja odviti filmske projekcije, koncerti, audio ture, izložbe i predstave. Corners of Europe je platforma posvećena istraživanju rubnih dijelova Europe, prostora izvan kulturnih, političkih i društvenih centara, koje kroz radove umjetnika nastoji povezati, a njihove priče prenijeti iz jednog mjesta u drugo. Priče koje su umjetnici čuli obilazeći zakutke Europe pretočili su u umjetničke radove, a sada se vraćaju u Zagreb, Rijeku i Ljubljanu kako bi prepričali ovdašnje, ali i neke druge priče prikupljene u brojnim drugim mjestima koje su posjetili.
Zagrebački dio CORNERS Trianglea ugostit će od 2. do 5. lipnja na Savskom pješačkom mostu instalaciju i audio turu Premostiti tišinu (Bridging the Silence) Hrvoslave Brkušić (HR), Deirdre Cartmill (GB) i Beatriz Churruce (ES). O radu i iskustvu Cornersa razgovarali smo s vizualnom, izvedbenom i filmskom umjetnicom Hrvoslavom Brkušić.
KP: Premostiti tišinu prikuplja priče iz Baskije, Sjeverne Irske i Hrvatske o pretrpljenom političkom, seksualnom ili obiteljskom nasilju. Što ih okuplja i postoji li priča zajednička svim lokalnim zajednicama koje ste istraživali?
H.B.: Projekt Premostiti tišinu je audio šetnja i instalacija na pješačkom mostu koja simbolično predstavlja emotivno putovanje ljudi koji su prošli kroz neku osobnu katarzu i pronašli vlastiti smisao življenja nakon proživljenog političkog, seksualnog, obiteljskog nasilja, te priče ljudi koji su prošli kroz iskustvo promjene spola. Okuplja ih ideja da zajedno prenesemo glas ljudi koji su unatoč proživljenom iskustvu nasilja pronašli put kako da nadvladaju traume izazvane tom situacijom i pronađu novi život. U svim lokalnim zajednicama koje smo do sad posjetile tijekom realizacije projekta, zatim i same izvedbe instalacije, naišli smo na velik broj ljudi koji su svoju žrtvu ostavili iza sebe, kao i na mnogo veći broj onih koji je još žive, ne poznavajući drugačije u svojoj svakodnevnici.
Svako nasilje i neprihvaćanje okoline u bilo kojoj zajednici je slično, ljudi su suočeni sa strahom, osudom, agresijom, utoliko je projekt univerzalan, jer bez obzira kojim jezikom pričamo, emocije svi možemo razumjeti. Činjenica što smo iz različitih zemalja i pričamo različite jezike pomogla nam je da shvatimo koliko su sve borbe slične i samim tim zajedničke. U međusobnom dijalogu dolazi do neke nove vrste slušanja i razmjenjivanja onog što nam je svima poznato kroz iskustveni jezik.
KP: Publika/slušatelji na pješačkom Savskom mostu moći će sudjelovati u audio turi i instalaciji prelazeći most. Na koji način ta fizička kretanja postaje odraz onog sto slušamo?
H.B.: Most kao mjesto izvedbe instalacije izabran je s namjerom da metaforično reflektira poruku umjetničkog dijela. Možda da potakne na izgradnju vlastitih emotivnih prijelaza. On samim tim postaje putovanje kroz različite emocije koje prolaznika mogu snaći na vlastitom putu, od straha, ljutnje, srama, prihvaćanja, opraštanja, slobode… ali i obrnuto. Audio šetnja sadrži dokumentarne priče i fikcijsku priču koju je napisala Deirdre Cartmill, koja između ostalog daje neke smjernice kretanja. Intimnost slušanja pak otvara prostor osobnog promišljanja, na taj način svaki prolaznik ima vlastiti prostor proživljavanja poslušanog, kako zvučnog, tako i fizičkog prostora, određujući sam vlastiti tempo.
KP: Vaša instalacija raste sa svakim novim predstavljanjem, a audio ture na pješačkom Savskom mostu bit će poticaj za prikupljanje novih priča. Na koji način publika može sudjelovati u širenju arhiva?
H.B.: Tokom boravka u sredinama gdje se izvodi instalacija imamo radionicu kreativnog pisanja sa unaprijed dogovorenim grupama. U Belfastu je to bila grupa roditelja koji imaju problematične obitelji, Parents Action Support Group, zatim njihova djeca, u Blythu smo radile sa štićenicama iz NDAS – Northumberland Domestic Abuse Services, udrugom koja se bavi rješenjem problema obiteljskog nasilja, u Zagrebu ćemo raditi sa štićenicama iste takve udruge. Kroz metode i alate koje nudimo radionicom kreativnog pisanja polaznici imaju mogućnost izraziti se pisanjem poezije, što na jedan možda pomaknuti pristup otvara polaznike i do sad imamo već lijepi broj uistinu nevjerovatnih pjesama.
Također, prolaznici koji poslušaju audio šetnju sami u jednom trenutku krenu se otvarati i prepričavati vlastita iskustva. Uz njihovu dozvolu mi ih snimamo i tako upotpunjujemo audio šetnju. Ljudi imaju potrebu doći i ohrabriti svakog sljedećeg prolaznika koji će naići. Svako takvo iskustvo mijenja percepciju i otvara nove mogućnosti. Ljudi se prepoznaju u proživljenim emocijama, nekima je dan možda drugačiji uvid u svakodnevnicu, treći su tek na početku, četvrti su ubiti oni koji provode nasilje… Sami se iznenadimo reakcijama ljudi koje variraju od pozitivnog ka negativnom, uznemiravajućem ponekad…
Ovisi i u kojoj smo sredini, kako ljudi reagiraju, jesu li voljni participirati samo slušanjem ili negiraju da se nešto dešava na mostu. Međutim, ima jako mnogo onih koji žele razgovarati i s kojima podijelimo iskustva, tako da se sakupljanja priča dešavaju nekako spontano.
KP: Koliko je Corners utjecao na vas kao umjetnike, a što vam se čini da ste vi ostavili Cornersu i lokalnim publikama koje ste posjetili?
H.B.: Mislim da smo svi zahvalni na ovom iskustvu, iz više razloga. Prvo zato što smo dobili mogućnost da se izbijemo iz vlastite svakodnevnice, upoznamo potpuno nove sredine, prepoznamo dio nas u njima i iz toga stvaramo. Što su nam dani široki konteksti sredina u kojima smo se zatekli i naše ture su bile organizirane od strane lokalnih zajednica koje su bile voljne nas upoznati sa problematikom sredina u kojima smo se zatekli. Nakon svake ekspedicije smo se vraćali ipak malo drugačiji nego što smo odlazili. S više znanja barem. S druge strane, u kratkom vremenu trebali smo se upoznati, spoznati neka drugačija razmišljanja, razumjeti kontekst iz kojeg pojedini umjetnik dolazi, ukrstiti medije, premostiti jezične barijere, daleko jedni od drugih donositi odluke i ono najosnovnije – steći međusobno povjerenje. Te zajedno kreirati projekt nastao u uvjetima i s novim saznanjima koji su upravo nastajali dok smo bili zajedno. To je veliko iskustvo.
Ono sto smo mi ostavili Cornersu su projekti koji često komuniciraju na ulici, u javnim prostorima koji su namijenjeni svim ljudima, u interakciji s građanima. Koji prikupljaju priče iz svih tih zakutaka Europe, a i šire, i ukrštavaju ih te samim tim komuniciraju na više razina. Teško nam je još u ovom trenutku procijeniti koliko smo primili, a koliko smo dali, i možemo li uopće govoriti u tim parametrima. Svi dajemo maksimalno od sebe, a na tim distancama nekad je to teško. Umjetnost između ostalog donosi neki novi način gledanja, slušanja i promatranja svijeta oko nas. Ponudi ti još neki kut kako da primiš sve oko sebe, tjera da se propituješ, da resetiraš svoja razmišljanja, da dopustiš da se promjene. Svi radovi mahom imaju to u sebi, nove mogućnosti. Ono što nam je najveća nagrada je hvala što smo dobile od ljudi koji su participirali u našem projektu.
ObjavljenoObjavljeno
