Blic Razgovarala: Janja Sesar
KP: Kako je došlo do ideje organiziranja ovakvog festivala i tko su organizatori festivala?
Iza cijelog ovog rada okupio se tim ljudi pod trenutkom Odo’ ja!, koji je osmislio i organizirao cjelokupni festival. Oni će i dalje nastaviti raditi na kulturnim sadržajima.
Ideje zapravo nije bilo. Festival je samo posljedica oduševljenosti nečim, te prenošenja i uobličavanja doživljaja kroz različite medije. Iz tog kontinuiteta DPI procesa (DoživljenoPretvorenoIzloženo) stvorili su se radovi koje smo postavili u "Izložbi doživljaja". Budući da nas zanimaju priče, a mnoge su nastale našim iskustvom ili su pohranjene u ljudima koje smo željeli upoznati, odlučili smo sve te priče prezentirati kroz Festival.
KP: Možete li ukratko objasniti koncept festivala i događanja, odnosno što na njemu možemo doživjeti?
Koncept možemo objasniti, ali ne možemo reći što možete doživjeti. Poanta festivala je da na temelju ponuđenih informacija iz programa sami stvorite određena "obojenja" pa ih u sklopu festivalskih večeri potvrdite ili prebojite.
Što se tiče samog koncepta, ono što naglašavamo je ležernost i interaktivnost. Budući da smo i sami iskusili kako su ljudi koje smo smatrali nedostižnima (Gatti, Kožarić, Fabijanić, Bilušić…) u biti vrlo jednostavni i susretljivi, želimo da ih i posjetitelji imaju priliku upoznati u "prirodnoj" situaciji. Nitko od njih nije honoriran, sve se ovo radi energijom koja nije "potpaljena" valutno, nego isključivo idejno. Zapravo, nitko nije honoriran ni za što. Sve što se događa radi se isključivo za ovaj Festival, i to je ono što nam je najdraže. Svi ljudi koje smo doveli imaju iskustvo Pariza koje je utjecalo na njihovu umjetnost te će to iskustvo prezentirati kroz priču i/ili radove. Slikanje i kiparenje uživo 7 mladih umjetnika, pravljenje skulpture Ivana Kožarića, VJ kolažiranje, performans "Buđenje skulpture", komponiranje glazbe isključivo za program, pjafiranje Jasne Bilušić, pjevanje gosta iznenađenja, modna revija nastala za Festival i još mnoštvo toga. Zapravo, najbolje je uputiti ljude na http://www.dpifestival.com pa da tamo vide više detalja o programu. Ono što mi želimo napraviti jest razbiti zid katedre i mistifikacije između poznatih umjetnika i posjetitelja te izazvati kod posjetitelja osjećaj ugode te zabavnog i "pamtljivog" izgubljenog vremena.
KP: Kako je došlo do suradnje sa SC-om?
Budući da smo u početku imali samo moje priče i fotografije, htjeli smo ih postaviti na Filozofskom fakultetu. Međutim, kako se priča širila, Mihaela Richter i Nataša Rajković prepoznale su i podržale projekt te je tako nastala suradnja sa SC-om.
KP: Kakve su dosadašnje reakcije publike na "Izložbu doživljaja" koja je otvorena u sklopu festivala?
Na otvorenju "Izložbe doživljaja", 19. svibnja, prisustvovalo je nešto više od 130 ljudi. To je izvrstan broj budući da se radilo o otvorenju izložbe koju nismo posebno reklamirali. Najveće zadovoljstvo je što smo postigli željeni ambijent – ljudi su sjedili na travi po prostoru i sve je bilo jako ugodno – osim nekoliko tehničkih smicalica – npr. uvodni film festivala je išao bez zvuka. No, to nas sada nasmijava. Komentari su izvrsni, ljudi su uživali i stalno nam stižu fotografije s podrškama i zahvalama. Do sada imamo 250 fotografija u galeriji na stranici, a neke od njih slali su nam i sami Parižani.
Više o Festivalu doživljaja:
http://www.festivaldozivljaja.com
Foto:
1 akademik Ivan Kožarić radi skulpture od folije
Lektura: Sanja Lokas
ObjavljenoObjavljeno
