Blic Zelena akcija ove godine obilježava veliku 30. godišnjicu postojanja i aktivnog djelovanja u cilju zaštite prirode i okoliša te promicanja održivog razvoja. U tridesetogodišnjem portfoliju “nose” nebrojene ulične akcije, prosvjede, kampanje i ustrajne borbe za javno dobro, a protiv projekata i zakona koji mu nanose dugoročnu štetu. Uz poticanje pozitivnih društvenih promjena – promjena zakonodavnog okvira, ali i društvene svijesti – aktivisti i aktivistkinje Zelene akcije ustrajno su ukazivali na povezanost zaštite okoliša i društvene pravde te nudili drugačije modele upravljanja javnim i prirodnim resursima, čime su uvelike doprinijeli i povezivanju i jačanju civilnog društva u Hrvatskoj.
O zajedničkim inicijativama, važnim uspjesima, budućim izazovima i razvoju civilnog društva u Hrvatskoj razgovarali smo s predsjednicom Zelene akcije Željkom Leljak Gracin.
KP: Početci djelovanja organizacije vezani su uz lokalni kontekst kada ste se pod imenom Zelena akcija Zagreb bavili problemima održivog grada. Iako ste u međuvremenu rasli i širili područje djelovanja, posljednjih nekoliko godina pojačane su aktivnosti na lokalnoj razini, od pitanja otpada do Generalnog urbanističkog plana. Kako biste usporedili današnje prilike, što se promijenilo u odnosu na vrijeme kad ste počinjali?
Prve teme kojima se Zelena akcija bavila bile su vezane uz otpad jer se već tada pojavila ideja da se u Zagrebu gradi spalionica kojoj smo se protivili. No, kao i mnogo drugih organizacija civilnog društva, i Zelena akcija je nekako potekla iz pokreta Svarun, a prva kampanja u koju smo krenuli nakon osnivanja u siječnju 1990. bila je Antiratna kampanja. Osvrtom na zadnjih trideset godina, danas nam se čini da smo od samog početka bili svjesni da se, bez obzira na naše ime, ne želimo baviti samo okolišem, već da imamo društvenu odgovornost reagirati na ono što je u tom trenutku najvažnije i biti pokretači promjene. Naravno, na to se nadovezuju antinuklearni pokreti, ali i općenito pitanje velikih društvenih promjena koje su se tada događale na ovom prostoru.
Okolišna pitanja nisu vezana samo uz čist zrak ili vodu, već se odnose i na pravo javnosti na informacije, pravo na sudjelovanje u odlučivanju, itd. Jako smo ponosni na to da se naše vrijednosti svih ovih godina nisu promijenile te da se i dalje uključujemo u teme i pitanja koja nisu isključivo okolišna. Tako smo i 30. rođendan odlučili proslaviti u našem stilu, pa nakon konferencije 30 godina aktivizma, otpora i promjena sudjelujemo u organizaciji prosvjeda Dosta je! vezanog uz odluku o poskupljenju zbrinjavanja otpada koja tog dana stupa na snagu, kao i uz zagrebački GUP koji se po ne znam koji put štetno mijenja. Stoga pozivamo građane da nam se pridruže na Trgu bana Jelačića u subotu, 1. veljače u 16 sati i da skupa poručimo da nam je – dosta.
KP: Neke od promjena koje ste s margine zagovarali_e prije 30 godina danas su postale dio političkog i društvenog mainstreama, barem na diskurzivnoj razini. Kako vidite ulogu i utjecaj Zelene akcije u toj promjeni na razini Hrvatske?
Drugi nam često kažu da smo skromni, pa smo odlučili da za 30. rođendan nećemo biti skromni i da ćemo prihvatiti da smo imali određenu ulogu u mobilizaciji ljudi da sudjeluju u prosvjedima, da ih nije strah reći glasno što misle o određenim odlukama, politikama, o nosiocima vlasti i donosiocima odluka. Za javno prepoznavanje našeg rada najzaslužniji su naša tvrdoglavost i upornost – nismo se bojali i nismo kalkulirali, jer smo uvijek smatrali da je javni interes najvažniji od svega. Nekada je izazov prenijeti poruku javnosti, kao što je to bilo s kampanjom Ne damo Varšavsku! ili u slučaju Zakona o igralištima za golf gdje su se građani pitali zašto prosvjedujemo protiv zelenih površina i benigne igre. Sigurna sam da smo našom kampanjom i mnogobrojnim uličnim akcijama građanima uspjeli pokazati da u središtu te priče nije igra, već praktički izgradnja novih gradova oko igrališta, otimačina poljoprivrednih zemljišta kojima će kasnije skočiti cijena, a da korist od toga neće imati oni nego šačica investitora. Na kraju smo uspjeli ukinuti iznimno štetan propis, i to tako da se Zelena akcija i argumenti koje smo iznijeli izrijekom spominju u samom obrazloženju ukidanja zakona.
I temu GMO-a smo u našem javnom prostoru mi stavili na tapetu. Taj bi se zakon svakako u nekom trenutku dogodio, ali mislim da slobodno možemo reći da su naše javne akcije i jačanje svijesti javnosti o ovom pitanju pridonijeli da imamo dosta strog popis o GMO-u i da smo ga uspjeli do danas očuvati, što je važno jer se kod nas loše ideje stalno recikliraju. Što se tiče pitanja klimatskih promjena, vidimo da su se sad svi probudili, to je postala top tema i svima su je puna usta zato što se sad vide konkretne posljedice. Nitko više, osim možda Donalda Trumpa, ne može reći da ne vjeruje u klimatske promjene. Drago nam je, naravno, da se društvo budi, no brine nas je li to još uvijek na vrijeme. Jer ako sve ostane samo na točkastim prosvjedima ili na lijepim riječima koje će tu i tamo neki član vlade reći, i dalje se ništa neće dogoditi. Promjena je moguća samo ako se okrenemo boljoj i održivijoj politici.
Tu promjenu zagovaramo i potičemo kroz različite programe, od suradnje s tijelima javne vlasti do nebrojenih edukacija koje smo u ovih 30 godina proveli u školama, s građanima i drugim organizacijama. Sve to radimo paralelno, a najvidljiviji je, naravno, onaj dio koji se događa na ulici. Zato smo za ovu obljetnicu pripremili konferenciju na kojoj ćemo razgovarati o različitim oblicima aktivizma i prisjetiti se kako smo našim javnim djelovanjem i zagovaračkim akcijama doprinijeli da u Hrvatskoj nekoliko štetnih propisa i projekata ipak nije doživjelo svjetlo dana, ili su u nekim slučajevima bili manje loši nego što bi to inače bili. Ti nam uspjesi daju vjetar u leđa i pokazuju da vrijedi biti tvrdoglav i da se vrijedi boriti.
KP: Jedna od važnih odlika Zelene akcije je upravo ravnoteža između različitih zagovaračkih aktivnosti te aktivizma, direktne komunikacije s građanima i stvaranja pritiska odozdo. Koliko vam je važno, i s druge strane zahtjevno, održavati taj balans?
Čini mi se da se zadnjih desetak godina stvari ipak pomiču s mrtve točke i da se u Hrvatskoj mijenja ozračje, pa tako ima jedinica lokalne i regionalne uprave koje su spremne surađivati s akterima civilnog društva, prepoznaju naš rad i žele s nama uspostaviti suradnju jer nas smatraju dovoljno stručnima. S pojedinim gradovima i općinama jako puno radimo na gospodarenju otpadom, prvenstveno preko mreže Zero Waste u koju se učlanjuje sve više njih koji žele ići u nekom drugom smjeru od onog koji nudi nacionalna vlast, koji žele biti progresivni i raditi u korist svoje zajednice. Potreban nam je dijalog i suradnja s tijelima javne vlasti ondje gdje je ona moguća. Oko nekih se pitanja, kao što je LNG terminal na Krku, nećemo moći naći na pola puta s nacionalnom vlasti koja taj projekt smatra prosperitetnim dok mi mislimo da je on dubinski pogrešan.
No ima nekih procesa u kojima možemo sudjelovati, poput većeg otvaranja pristupa informacijama, s institucijama koje se time bave kao što su Pučka pravobraniteljica i Povjerenik za informiranje. To su institucije s kojima imamo odličnu suradnju u kojoj zajedno promišljamo kako promijeniti sustav na dobrobit građana, kako ubrzati procese, biti proaktivan i uključiv. Kad su okolišne teme u pitanju, građane se povremeno poziva da sudjeluju u donošenju odluka, ali uzaludno je ako taj poziv ostaje samo na papiru, a donositelj odluke ne radi ništa da bi potaknuo građane na sudjelovanje. Nekada su formalni uvjeti ispunjeni, ali građani ne znaju što znači ići na npr. javnu raspravu o studiji utjecaja na okoliš – a bez stvarnog uključivanja javnosti sustav neće profunkcionirati.
Da su građani zainteresirani pokazuje nam iskustvo našeg Zelenog telefona – besplatnog info servisa koji postoji još od 1992. godine. To je sjajna priča koju je pokrenula kolegica Gordana Klarić: krenulo je kao ideja za projekt, a na kraju je preraslo u jedan od najdugovječnijih i najpoznatijih programa Zelene akcije. Samo u zadnja tri mjeseca prošle godine imali smo preko 400 poziva građana koji zovu s najrazličitijim pitanjima i problemima, nekada im je potrebna pravna pomoć, a ponekad savjet kako doći do informacije ili kako pisati komentare na prostorni plan. Iako su njihovi upiti zbilja jako raznoliki, od samog početka najbrojnije su prijave vezane uz otpad, jer to građani vrlo lako vide, nanjuše. To se u trideset godina našeg rada nije promijenilo.
KP: Zelena akcija značajna je i po doprinosu razvoju civilnog društva u Hrvatskoj i podršci borbama koje zadiru u širi društveni kontekst od onog usko ekološkog. Možete li se prisjetiti nekih kampanja koje su ostavile trag ili su na neki način bile formativne za organizacije koje su u njima sudjelovale?
Uvijek nam je bilo jako bitno da, bez obzira na temu, imamo široku podršku civilnog društva i građana općenito. Od Antiratne kampanje na početku, preko podrške prvom zagrebačkom Prideu, do Varšavske i Zakona o igralištima za golf koji su nas obilježili, smatrali smo da civilno društvo treba njegovati suradnju te da organizacije trebaju jedne drugima biti podrška. U nekim kampanjama koje se jesu ticale okolišnih pitanja, bilo nam je izuzetno važno da su ljudskopravaške organizacije s nama ili da su nam na neki način podrška, jer je pitanje zdravog života i zdravog okoliša osnovno ljudsko pravo. Posljednjih godina aktivni smo u Inicijativi Dobrodošli, kao što smo bili i u Inicijativi za snažno civilno društvo, kada smo se te užasne 2016. godine zajedno borili protiv smanjenja sredstava dostupnih za rad i razvoj civilnog društva. Postupci tadašnje vlade potakli su desetak organizacija da na vrijeme reagiraju – da dignu glas i daju do znanja da rezanjem financijskih sredstava vlada jasno pokazuje da želi suziti mogućnosti za djelovanje progresivnog civilnog društva.
Iako su neke tendencije zaustavljene, posljednjih godina preko natječaja koji se otvaraju ipak osjećamo da nedostaje podrške zagovaračkom radu civilnog društva te da se on usmjerava u aktivnosti edukativne prirode. Iako su nam edukativni programi važni, zagovarački rad i programi usmjereni na razvoj demokracije (monitoring različitih procesa, pristup informacijama, antikorupcijski programi) ključan su dio našeg rada koji država treba financijski podržati. Umjesto toga, u posljednje vrijeme inzistira se na aktivnostima u polju socijalne zaštite pri čemu se od organizacija civilnog društva očekuje da obavljaju posao države, što je jako opasno.
KP: Za nastavak rada i razvoj organizacija civilnog društva ključno je i njihovo pomlađivanje. Kako se Zelena akcija nosi s ovim izazovom? Prepoznaju li mladi ljudi, primjerice učenici organizirani u prosvjede za klimu, vašu organizaciju kao mjesto gdje bi mogli nastaviti aktivističko djelovanje?
Rad s mladima nam je iznimno važan. Imamo svoju Aktivističku grupu koja se gotovo od samog početka našeg rada sastaje jednom tjedno i bez koje naše akcije ne bi bile moguće. Nadalje, naš Eko-seminar i edukativni programi koje radimo u školama između ostalog služe u tome da se mlade ljude potakne na aktiviranje i djelovanje. Što se tiče Fridays for Future, oni su Zelenu akciju prepoznali kao partnera koji im može pomoći, s tim da nam je jako važno da nismo pokretači pokreta. Bitno je da inicijativa dolazi od mladih, da su se učenici aktivirali po školama, povezali na sve moguće načine i u mnogim gradovima u Hrvatskoj što je uistinu sjajna stvar. Na nas mogu računati za svaki oblik podrške – nekad je ona isključivo logistička, nekada savjetodavna, neki put mobilizacijska, a u jednom smo slučaju mi morali prijaviti prosvjed jer nitko drugi od organizatora nije bio punoljetan. Izuzetno nam je drago da su se mladi aktivirali, ali nam je jednako tako važno da se različite građanske inicijative i akcije događaju paralelno i da se naši glasovi množe. Bitno nam je da u ovom slučaju mi nismo u prvom planu i da nismo inicijatori ovih prosvjeda – jer je za Hrvatsku jako bitno da nismo.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
