Kritika Na okruglom stolu pod nazivom HRT kakav treba biti, održanom 12. srpnja u sklopu 72. Pulskog filmskog festivala, predstavnici_e hrvatske audiovizualne zajednice upozorili su da odnos Hrvatske radiotelevizije prema domaćoj produkciji godinama stagnira i traži hitne promjene. Naziv okruglog stola preuzet je od istoimene inicijative koja okuplja zaposlenike_ce i suradnike_ce HRT-a koji smatraju da javni medijski servis mora biti neovisan, profesionalan i odgovoran, u službi građana, a ne politike ili komercijalnih interesa.
Samo događanje organiziralo je Društvo hrvatskih filmskih autora i producenata (DHFA), a na tribini su sudjelovali producentica Miljenka Čogelja iz Hrvatske udruge producenata (HRUP), redateljica i scenaristica Nikica Zdunić iz Društva hrvatskih filmskih redatelja (DHFR), ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra Chris Marcich, izvršni direktor DHFA Danko Stefanović te predsjednica DHFR-a, redateljica i scenaristica Jasna Nanut, koja je ujedno moderirala raspravu. Na okrugli stol su bili pozvani i predstavnici HRT-a, Ministarstva kulture i medija te Agencije za elektroničke medije koji se nisu odazvali, ali su, prema riječima organizatora, izrazili otvorenost za dijalog s hrvatskim autorima i producentima.
Razlog okupljanja bila je sve očitija potreba za redefiniranjem uloge javne televizije u proizvodnji i prikazivanju hrvatskog dramskog i dokumentarnog sadržaja, osobito u kontekstu skorog donošenja novog Zakona o HRT-u. Sudionice_i su podsjetili da zakon već danas propisuje jasnu obavezu HRT-a da “proizvodi, suproizvodi i objavljuje igrana, dokumentarna i druga audiovizualna djela, pridonoseći razvoju kulture i očuvanju nacionalnog identiteta”. No ta se zadaća godinama ne ostvaruje sustavno ni transparentno.
“Temeljna postavka mora biti da HRT ne proizvodi dramski i dokumentarni program samo kao zabavan, nego i kao društveno relevantan i odgovoran sadržaj”, poručila je producentica Miljenka Čogelja. U tom kontekstu, sudionici su podsjetili na činjenicu da je Hrvatska televizija kroz desetljeća bila važan koproducent ili samostalni producent niza značajnih igranih filmova, poput Pucnja Kreše Golika i Ritma zločina Zorana Tadića. Imala je ulogu i rasadnika mladih autora, među kojima je i Lukas Nola koji je još kao student režije debitirao televizijskim filmom Dok nitko ne gleda.
“Ni ja ni ostali kolege iz moje generacije ne možemo ni zamisliti slične prilike jer HRT više ne producira televizijske filmove“, kazala je Nikica Zdunić, jedna od scenaristica hit serije Sram, čiji je uspjeh pokazao da publika i dalje prepoznaje i cijeni kvalitetnu domaću produkciju.
U domaći sadržaj ulaže i HAVC, koji već godinama provodi natječaje za razvoj televizijskih serija, no samo rijetke od njih doista i dožive da ih otkupi neka od televizija, a to se prije svega očekuje od javne televizije. “Za odgovor na pitanje kakav treba biti idealan suživot nacionalne televizije i nacionalnog filmskog fonda dovoljna je jedna riječ – partnerstvo. Ono je potrebno da bi suživot bio ne samo idealan nego i normalan. Nažalost, dosta ‘štekamo’ u očekivanom partnerstvu između HRT-a i našeg sektora”, kazao je ravnatelj HAVC-a Chris Marcich.
Na okruglom stolu istaknuti su i dobri primjeri europske prakse – danska javna televizija obavezna je ulagati minimalno 40 % godišnjeg programskog proračuna u nezavisnu produkciju, dok britanski BBC podliježe zakonskoj obvezi ulaganja najmanje 25 posto proračuna u nezavisnu produkciju, uz dodatnih 25 posto dobrovoljnog prostora za tržišno natjecanje između vanjskih i internih producenata, takozvani Window of Creative Competition (Prostor kreativnog natjecanja), čime je ukupno čak 50 posto BBC-jevog sadržaja otvoreno nezavisnoj lokalnoj produkciji. U usporedbi s tim modelima, trenutačni zakonski okvir u Hrvatskoj propisuje da HRT ima obvezu uložiti 15 % svojeg godišnjeg programskog proračuna u nezavisnu produkciju.
U raspravi je naglašeno i alarmantno stanje televizijske i filmske arhive, kao i potreba da se ulaganja u domaći sadržaj definiraju strateški, dugoročno i uz jasne kriterije. “Svi smo mi odrasli na domaćem programu, filmovima kao što je Vlak u snijegu i serijama kao što su Jelenko i Smogovci. Nije istina da hrvatski film i serije više ne mogu biti na toj razini. Kao i u svim kreativnim industrijama, autori mogu stvarati sadržaj ako im se da kvalitetna prilika i sustavi koji to mogu financirati”, rekao je Danko Stefanović dodavši da je potrebno poraditi i na povećanju sekundarnih prava koji bi autorima_cama omogućili dostojanstven život u razdoblju između dva projekta.
Na probleme postojećeg sustava ukazuje i činjenica da hrvatski producenti sve češće lakše ostvaruju otkup i prikazivanje na stranim televizijama nego na HRT-u. Tako je Hrvoje Osvadić, producent dokumentarca Paviljon 6, upozorio kako je film već otkupio i prikazao BBC, a još se pregovara hoće li ga i pod kojim uvjetima otkupiti domaći javni servis.
Kako bi se osigurao minimalan standard suradnje, filmska zajednica formulirala je konkretne prijedloge: obvezivanje na prikazivanje domaćih filmova i serija u udarnim terminima, besplatno emitiranje filmskih trailera tijekom kino distribucije, besplatnu arhivu za potrebe proizvodnje filma, transparentne podatke o gledanosti na HRTi platformi, poštivanje autorskih cjenika rada, definiranje minimalnog postotka domaćeg programa u prime time terminu, veći udio koprodukcija i sustavne kampanje za promociju hrvatskog filma.
Poticanje hrvatske kinematografije i kvalitetnog televizijskog programa, složili su se sudionici_e, nije samo obveza, nego i jedini način da HRT ostane relevantan kao javni servis.
ObjavljenoObjavljeno
