Intervju Piše: Hana Sirovica
Iako fleksibilni oblici rada, internetski rad i rad na daljinu odavno nisu novost, u trenutnoj se krizi upravo zbog izostanka njihove regulacije pojavljuju brojni egzistencijalni problemi za ljude koji na te načine zarađuju. Tomu svjedoče i recentna zbivanja u Srbiji, gdje se kao reakcija na sporne postupke tamošnjih vlasti pokrenula masovna samoorganizacija radnika_ca na internetuu.
Prema podacima s kraja 2018. godine, Srbija po brojnosti radnika na internetu zauzimala deseto mjesto u svijetu i četvrto u Europi. Riječ je o ljudima koji rade za inozemne poslodavce i obavljaju širok spektar poslova, a službena stranica Udruženja radnika na internetu kao najčešće među njima pobraja programiranje, pisanje, prevođenje, podučavanje, dizajn, administrativne i istraživačke poslove. Unatoč učestalosti ovakvih oblika rada, sustav ih ne prepoznaje, što to znači da oblici freelance rada na internetu nisu regulirani ugovorima o radu ni radnim zakonodavstvom. Drugim riječima, freelance radnici na internetu nemaju zakonsku zaštitu ni osnovna prava poput prava na bolovanje, porodiljni dopust ili godišnji odmor, kao i mogućnost sindikalnog organiziranja.
Ipak, usprkos poduljem popisu prava koja nemaju, internetski su se freelance radnici usred krize pronašli pred iznenadnom obvezom. Nakon dugogodišnjeg ignoriranja digitalnog rada, tamošnja porezna uprava jesenas je krenula u kontrolu s ciljem da od freelance radnika_ca naplati poreze i doprinose za 2020. godinu, ali i prethodnih pet godina. Pritom se starijim dugovanjima, dakako, pridružuju i kamate. Nakon što su poreznici dugi niz godina ignorirali internetske oblike rada, mnogi od freelance radnika_ca po prvi su put primili porezna rješenja s pozamašnim potraživanjima. Kako objašnjava Bilten, za neke od freelance radnika u Srbiji takvo je nenadano opterećenje dostiglo čak 80 % ostvarenih prihoda.
Ovaj je potez postao uzrokom mobilizaciji freelance radnika_ca na internetu i društvenim mrežama, zatim potaknuvši i formacijuz Udruženja radnika na internetu. Odmah po osnivanju, još u studenom oni su uputili Ministarstvu financija zahtjev za dijalogom. Nakon što je odgovor izostao, Udruženje je pozvalo na solidarni digitani prosvjed. Masovnim slanjem mailova i telefonskim pozivima digitalni radnici_e od nadležnih su zahtijevali obustavu porezne kontrole dok se ne uspostavi održiv financijsko-pravni okvir, tražeći i početak pregovora o pravnom statusu radnika_ca na internetu. Nakon toga, održano je krajem godine i manje prosvjedno okupljanje, a javni su istupi digitalnih radnika_ca doživjeli svoju kulminaciju na nedavnom velikom prosvjedu ispred Skupštine koji je okupio nekoliko tisuća ljudi.
Nakon četiri mjeseca ignoriranja, i tek nakon velikog prosvjeda, internetski freelance radnici i radnice u Srbiji napokon su uspjeli ostvariti dijalog s vladajućima i postići to da ih se posluša. Na sastanku s predsjednicom Vlade Anom Brnabić, ministrom financija Sinišom Mali i direktoricom porezne uprave Draganom Marković, dogovorena je privremena obustava poreznih rješenja koje su neočekivano primili radnici_e na internetu. Time je prvi i glavni zahtjev Udruženja, zathjev za obustavom porezne kontrole, privremeno ispunjen, no i dalje nije jasno namjerava li država retroaktivno oporezivati ove radnike_ce, i hoće li to biti u punom iznosu. Iako ovi pregovori predstavljaju trenutno olakšanje i korak bliže zakonskom definiranju freelance digitalnog rada, pred Udruženjem se nalazi problem kategorizacije tog rada. Još važnije, činjenica da su vlasti toliko dugotrajno ignorirale ovaj problem, kao i višemjesečne apele freelancerska, što se prekinulo tek nakon masovnog prosvjeda, postavlja, kako je u nedavnom obraćanju rekao Miran Pogačar iz Udruženja radnika na internetu – i neugodno pitanje može li se s tamošnjom vlašću razgovarati samo na ulici.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura solidarnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
