Tema Umjetnici, znanstvenici i kulturni radnici iz Srbije uputili su apel međunarodnim kolegicama i kolegama u kojemu opisuju razmjere institucionalne represije s kojom se suočavaju od studenog 2024. Rušenje nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu, u kojemu je život izgubilo 16 ljudi, tada je pokrenulo najveći studentski pokret u srpskoj povijesti, a s njime i dodatno zaoštravanje represivnih mjera vlasti. Taj val represije zahvatio je i kulturni sektor, koji se već dugo jedva održava na životu, opterećen smanjenim proračunima, neravnopravnim i politički kontroliranim financiranjem te lošim upravljanjem.
Kulturne radnice i radnici koji su stali uz studentski pokret suočili su se s dodatnim, ozbiljnim posljedicama: gubitkom financiranja, ograničenim pristupom javnim prostorima i medijima, otkazima i javnim kampanjama diskreditacije, zbog čega mnogi rade u uvjetima ozbiljne ekonomske nesigurnosti i bez osnovnih sredstava za nastavak rada. Uz ekonomsko i administrativno, pojačano je i fizičko nasilje pa se studenti i građani suočavaju s policijskom brutalnošću i uhićenjima. Autori apela naglašavaju da se ne radi o izoliranim incidentima, već o “jasnom obrascu sustavne represije, političkog pritiska i instrumentalizacije kulture”. Ulog, kažu, nije samo položaj pojedinih umjetnika i umjetnica, već sama mogućnost slobodnog kulturnog života.
Kao odgovor na takvo stanje, osnovana je neformalna inicijativa Zajednica umetnosti i kulture (ZUK), koja okuplja radnike_ce iz različitih područja kulturne produkcije. Jedna od njezinih ključnih aktivnosti je projekt Hronika represije, u sklopu kojega je ZUK u samo jednom mjesecu, od studenog do prosinca 2025., prikupio 37 prijava represije u kulturnom sektoru. Dokumentirani slučajevi uključuju cenzuru programskih sadržaja, otpuštanja i ucjene zaposlenika te manipulacije pri imenovanju ravnatelja kulturnih institucija. ZUK upozorava i na tzv. crne liste – nevidljiv i službeno porican, ali učinkovit mehanizam represije – te na sve izraženiji odljev kulturnih radnika i radnica u inozemstvo.
Opisana situacija teško je pogodila i međunarodnu suradnju: brojni projekti, festivali, rezidencije i izložbe zaustavljeni su zbog nedostatka financiranja. Istovremeno, neki su međunarodni umjetnici sudjelovali u projektima povezanim sa strukturama bliskim režimu, nesvjesni njihovog političkog i institucionalnog konteksta te posljedica koje takvi projekti imaju za lokalni kulturni sektor.
ZUK stoga posebnu pozornost u apelu posvećuje EXPO-u 2027 u Beogradu. Opisuju ga kao projekt “u potpunosti oblikovan i kontroliran od strane trenutne vladajuće garniture” te kao kulminaciju modela upravljanja obilježenog netransparentnošću, korupcijom i zaobilaženjem zakonskih procedura. Dok se značajan dio javnih sredstava usmjerava prema EXPO-u i strukturama bliskima vlasti, upozoravaju autori apela, ionako krhka kulturna infrastruktura dodatno propada, a većina lokalnih kulturnih radnika ostaje bez osnovnih uvjeta za rad. Projekt, navode, otvara i ozbiljna pitanja zakonitosti, ekološkog utjecaja te uvođenja iznimnih pravnih mjera koje podrivaju postojeći legislativni okvir. Sve to, napominju, teško je pomiriti sa službenim sloganom EXPO-a: “Igraj za čovječanstvo”.
Inicijativa stoga upozorava međunarodne kolegice i kolege da se pažljivo informiraju prije nego što prihvate bilo koji oblik suradnje ili sudjelovanja na EXPO-u 2027. Uz to ih poziva da pomognu u širenju informacija, pozovu na odgovornost svoje vlade i institucije te javno progovore o prijetnjama slobodi i demokraciji i tako iskažu podršku i solidarnost s kolegama i kolegicama u Srbiji.
Cijeli apel Zajednice umetnosti i kulture pročitajte ovdje.
ObjavljenoObjavljeno
