Tema Centar za mirovne studije nedavno je na svojim stranicama predstavio dva dokumenta namijenjena svima koji u svoje kulturno-umjetničke projekte žele ravnopravno uključiti osobe s migrantskim iskustvom. To se odnosi na radnike i radnice u kulturi, zaposlene i volontere u organizacijama civilnog društva, organizacijama i institucijama koje se bave neformalnim obrazovanjem, kao i osobe koje rade u institucijama za prihvat stranaca.
Prvi je dokument Vodič za inkluziju i emancipaciju kroz umjetnost i kulturu: poštivanje kulturnih prava migranata. Nastao je u sklopu Erasmus+ projekta MigrArts: integracija migranata kroz umjetnost i kulturu. Cilj je projekta, kako stoji u uvodu Vodiča, “poboljšanje integracije, uključivanja i emancipacije migranata boljim uvažavanjem njihovih kulturnih prava na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini”. Projektom se želi podržati organizacije i ustanove u kulturi i institucije odgovorne za inkluziju, a koordinira ga La Ligue de l’enseignement (Francuska) u suradnji s Arci (Italija), CMS-om (Hrvatska) i Institutom za razvoj zajednice (Sjeverna Makedonija). Navedeni partneri provodili su različite umjetničke i kulturne projekte u vlastitim zemljama, s migrantima i za njih, a rezultat je Vodič koji nudi korisne aktivnosti organizatorima_cama i voditeljima_cama projekata, inspirativne primjere i praktične alate koji mogu olakšati rad u ovom području.
Lucija Mulalić, članica iz CMS-ovog programa Izgradnja uključivog društva smatra da Hrvatska prolazi kroz brze demografske promjene i vidljivu heterogenizaciju društva u etničkom, nacionalnom, jezičnom, religijskom i drugom smislu. Govoreći o razlozima nastanka ovog Vodiča, ističe sljedeće: “Nažalost, zbog strukturnog i kulturnog rasizma kojim je prožet europski kontinent, vidimo sve više tenzija i u hrvatskom društvu, sve više teza o navodnim fundamentalnim nekompatibilnostima i nepremostivim kulturnim različitostima i nemogućnosti koegzistencije, a vidimo i porast vidljivog rasno motiviranog nasilja na ulicama, kojem je u pozadini ono manje vidljivo administrativno i strukturno nasilje i nejednakost.”
I u takvom se ozračju, doduše, i dalje stvaraju sadržaji koji, manje ili više uspješno, otvaraju prostore kontakta, razmjene, dijaloga i pokušaja razumijevanja i učenja o Drugome, nastavlja Mulalić. Ističe kako je iz tog razloga svima zainteresiranima važno ponuditi osnovne smjernice i ideje koje mogu poslužiti kao orijentir u procesnom radu. To obuhvaća razumijevanje dinamike samog procesa stvaranja, načina na koje se migrantske zajednice aktivno uključuju u taj proces, te ključne aspekte na koje treba obratiti pažnju tijekom provedbe takvih aktivnosti. Vodič je zato, kaže Mulalić, “utemeljen na nekim od uspješnih primjera stvaranja kulturno-senzibilizacijskih sadržaja u Hrvatskoj, tematizacije kulturnih prava i kao takav može poslužiti kao dobra početna točka u pripremanju i izvođenju takvih aktivnosti.”
Vodič donosi pregled europskih politika za integraciju migranata koji objašnjava i povijesni kontekst te problematike, kao i opću definiciju kulturnih prava i povezanih pojmova. Tu je i poglavlje posvećeno primjerima dobre prakse uključivanja kroz aktivnosti u kulturi u kojem se opisuju različite aktivnosti već provedene u zemljama partnera, a nakon toga i konkretne smjernice za razvoj projekata u kojima se poštuju kulturna prava migranata te metodološki okvir za njihovo praćenje. Na kraju Vodiča nalazi se i svojevrsni popis relevantne literature koja se bavi ovom tematikom.
Vodiču je komplementaran drugi objavljeni dokument, Materijali i pripreme za edukacije, koji sadrži pet razrađenih jednodnevnih i dvodnevnih edukacijskih programa. Njihove teme uključuju dobrodošlicu i poštivanje kulturnih prava osoba s migrantskim iskustvom, ulogu kulture i umjetnosti u nastavi jezika, razumijevanje interkulturalnosti u višekulturnim grupama, neformalno učenje kao vektor osnaživanja te planiranje inkluzivnih i emancipatornih kulturno-umjetničkih projekata.
Mulalić je naglasila da ovakvi dokumenti imaju svoja ograničenja u smislu sadržaja i razumijevanja koncepata integracije i kulturnih prava, ali se uvijek može nadopuniti “dodatnim sadržajima koji donose šira razumijevanja i kritičke pristupe konceptu integracije, kulturnih prava i prava općenito”. Spomenula je i važnost dekolonijalnih procesa zajedničkog stvaranja koji “veći naglasak stavljaju na proces, izgradnju zajednice, izgradnju povjerenja i dijeljenje, a manji na nekakav finalni produkt, output, uspješno ispunjen indikator i slično”.
Vodič za inkluziju i emancipaciju kroz umjetnost i kulturu može se preuzeti ovdje, a Materijali i pripreme za edukacije dostupni su ovdje.
ObjavljenoObjavljeno
