Grupa Kazališni jezik – nastala u okviru istoimenog projekta udruge Pokaz – objavila je Otvoreno pismo zastupnicima Hrvatskog sabora i institucijama Republike Hrvatske. Državljani_ke RH, tražitelji azila, strane radnike_ce, volonteri _ke izbjeglice su tijekom redovitih okupljanja i razmjena iskustava stvorili predstavu legislativnog kazališta kroz koju su sakupljeni prijedlozi za unapređenje života svih nas. Nedavnu izvedbu predstave I’m not racist but… u Centru mladih Ribnjak za Kulturpunkt je popratila Nika Šintić.
Legislativno kazalište jedna je od tehnika iz arsenala kazališta potlačenih, intrigantna i inovativna tehnika teatarske izvedbe koja vuče korijene iz participativnog teatra. Riječ je o kazalištu s jasnom političkom svrhom: poticanje dijaloga i promišljanja o društvenim, političkim i zakonodavnim problemima odozdo, na inkluzivan i participativan način, koji omogućuje sudjelovanje osobama kojih se legislatura direktno tiče. Augusto Boal, brazilski dramaturg i redatelj, razvio je ovu metodu u drugoj polovini 20. stoljeća s ciljem da temeljitije angažira publiku i potakne ih da razmisle o zakonima i političkim pitanjima koji utječu na njihov svakodnevni život.
Osnovna zamisao legislativnog kazališta jest ta da se kroz interaktivnu izvedbu publici omogući da preispita postojeće zakone, da promišlja o njihovoj pravičnosti, pa čak i da predloži nove zakonske mjere i o njima raspravlja. U samoj izvedbi, glumci se pojavljuju u ulogama koje ilustriraju situacije povezane s konkretnim društvenim pitanjima, dok publika ima priliku intervenirati, pokušati utjecati na ishode situacija i predlagati zakonodavne promjene kako bi riješila probleme prikazane na sceni. Ova interakcija između publike i izvođača stvara prostor za kritičko razmišljanje o postojećim zakonima te potiče građane da preuzmu aktivnu ulogu u oblikovanju društva. U okviru projekta Kazališni jezik, tema koju su polaznici radionica (23 osobe migrantskog porijekla) donijeli iz svojih življenih iskustava pokazuje kako su rasizam, ksenofobija i islamofobija duboko ukorijenjeni kako u svakodnevnim interakcijama, tako i u zakonskim okvirima.
Prijedlozi do kojih se došlo u okviru izvedbi legislativnog kazališta obuhvaćaju područja zaposlenja, zdravstva, informiranja, stanovanja i integracije i uključuju: produženje radnih i boravišnih dozvola, prekvalifikacijske tečajeve za tražitelje azila, besplatnu pravnu pomoć iz domene radnog prava, pristup zdravstvenoj skrbi, osnivanje besplatne ambulante, informacije na više jezika u javnim službama, osnivanje ureda za informiranje, izgradnju društvenih stanova, kontroliranu najamninu, suzbijanje diskriminacije u procesu najma, podizanje svijesti o problemima i prednostima multikulturalnog društva te uključivanje stranaca u politički život zajednice. Sve ove mjere imaju za cilj osigurati dostojanstvenu egzistenciju svima, bez obzira na administrativni status.
“Integraciju razumijemo kao višesmjerni proces višestruke transformacije zajednica u dinamičnom višekulturnom društvu. Kako bi osigurali uvjete za integraciju važno je razumjeti strukturne nejednakosti i osigurati dostojanstvenu egzistenciju svima, bez obzira na administrativni status”, napomenuto je u Otvorenom pismu čiji čitav sadržaj možete pronaći ovdje.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Ekosustavima uključive kulture koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Objavljeno