Poticaj na iskorak u okolinu

Piše: Hana Sirovica

Umjetnost ne nastaje u vakuumu. Ovu naizgled samorazumljivu tvrdnju brojne institucije, uključujući i one obrazovne i kulturne, još uvijek nisu usvojile. Studijski programi u velikoj mjeri njeguju ideju umjetničkog rada kao zanesenog i posvećenog stvaranja u kuli bjelokosnoj, kao usamljene stvaralačke aktivnosti odsječene od šireg društveno-kulturnog konteksta. 

Štetne implikacije takvih zastarjelih koncepcija umjetničkog rada bile su ključna tema konferencije How To Do Things With Context koja se održala u Pogonu Jedinstvo. Konfencija je označila kraj međunarodnog projekta Curating in Context, suradnje zagrebačke Akademije dramske umjetnosti i Stockholmskog sveučilišta s organizacijama Lokomotiva (Skoplje) i Tanzfabrik (Berlin).

Nakon dvije godine posvećene istraživanju novih metoda prijenosa znanja o umjetnosti i njezinim kontekstima, predstavljeni su obrazovni programi koji u različitim formatima potiču kritičko mišljenje te povezivanje izvedbenih praksi s aktivističkim, samoorganiziranim modelima djelovanja. Pored međunarodne ljetne škole koja je namijenjena studentima/cama različitih fakulteta i usmjerenja, u sklopu projekta osmišljen je i novi studijski program na Akademiji dramske umjetnosti. Riječ je o studiju radnog naziva Izvedba u kontekstu, MA programu koji uključuje smjerove dramaturgije i koreografije. 

Prijedlog programa, čijoj implementaciji predstoji još složen i višegodišnji proces akreditacije na matičnom Sveučilištu, na subotnjoj su konferenciji predstavile profesorice s Odsjeka za dramaturgiju i Odsjeka za suvremeni ples Una Bauer i Nikolina Pristaš. Novi studijski program blizak je već postojećem smjeru dramaturgije izvedbe utoliko što ga studenti/ce upisuju s konkretnim prijedlogom istraživanja koje zatim tijekom dvije godine razvijaju. Cilj je potaknuti studente da iskorače izvan strogo akademskih granica u druge okoline, da istražuju i postavljaju pitanja, istaknula je Pristaš, dok je Bauer naglasila kako su pri razvoju prijedloga studijskog programa težili studentima/cama pružiti temelj za refleksiju vlastite prakse i njezinoga položaja u širem kontekstu. Osim što će prvi put omogućiti stjecanje magistarske diplome iz koreografije, prijedlog novog studija specifičan je dakle i po usmjerenosti na širu konceptualizaciju i kontekstualizaciju umjetničke prakse te na suradničke modele rada.

Naime, program uključuje i kolegij Društveno korisno učenje koji potiče suradnju studenata/ica s civilnim društvom. Utemeljen u praktičnom iskustvu rada u zajednici, ovaj kolegij studentima/cama će omogućiti da provedu vrijeme u određenoj organizaciji, da se na taj način s različitim prioritetima civilnog društva (kao što su ekologija, rodna ravnopravnost, participativnost ili društvena pravednost) upoznaju “odozdo”, u praksi, te da ih uključe u vlastiti rad. Na svim razinama, objasnile su profesorice, prijedlog novog studijskog programa teži premostiti koncept osamljenog umjetničkog rada koji se odvija izvan konteksta, stoga je posebna pažnja posvećena poticanju rada u paru i kolaborativnog rada, kao i inter- i transdisciplinarnih pristupa. Naš akademski sustav još uvijek je krut i nepropusan prema tipovima učenja i rada koji izlaze iz granica disciplina ili pojedinačnih postignuća, a novi studijski program inzistira na poticanju takvih modela učenja, koji, kako je zaključila Pristaš, “u učionici mogu proizvesti neslaganje, no takvo je neslaganje iznimno dobrodošlo.”