Tema Reprodukcija suvremenog načina proizvodnje i potrošnje stvara gotovo nepojmljive količine smeća. Doduše, sintagmu gotovo nepojmljive količine treba uzeti sa zrnom soli. U trenutku kada same metafore kojima pokušavamo opisati opseg problema uključuju usporedbe golemih otoka plastike u oceanima s veličinama država, teško da možemo govoriti o bilo kakvom poimanju. Međutim, smeće u suvremenom kontekstu nije samo slučajni proizvodni nusprodukt, već je riječ o inherentnom rezultatu profitne logike. Termini poput planirane zastarjelosti (engl. planned obsolescence) ili brze mode ukazuju na činjenicu kako je roba koju kupujemo namijenjena kratkoročnom korištenju i ponovnom kupovanju. Osim potpirivanja ekološke štete, kako u samom procesu proizvodnje tako i kroz korištenje, kratkotrajnost robe također stvara deficit znanja potrebnog da bi joj se produljio životni vijek. Srećom, postoje razni modeli kojima se možemo suprotstaviti destruktivnosti profitne logike.
Za razliku od recikliranja, koje uključuje razgrađivanje predmeta u materijale za ponovnu proizvodnju, model upcyclinga podrazumijeva transformaciju smeća, kao i nekorištenih ili pokvarenih predmeta, u proizvode koji imaju veću ili jednaku upotrebnu vrijednost – to uključuje postupke kao što su kreativni oblici popravka, ponovna upotreba, prenamjena, obnova, nadogradnja, ponovna proizvodnja i sl. Proces popravljanja tako možemo promatrati kao jedan od središnjih momenata upcyclinga, koji znatno ublažava nedostatak resursa. Raširenosti koncepta upcyclinga svjedoče i uspjesi zagovaračkih kampanji organiziranih oko raznih inicijativa za pravo na popravak – u prvom je redu riječ o legislativnim potvrdama prava potrošača da sami popravljaju i modificiraju svoje elektroničke uređaje. Pravo na popravak je velikim dijelom odgovor proizvođačima koji ograničavaju mogućnost popravka svojih proizvoda, ali je smanjenje otpada također jedan od ciljeva.
Međutim, kao što je ranije spomenuto, načini konzumacije kratkotrajne robe osigurali su i određeno gubljenje neformalnih tehničkih vještina potrebnih za popravljanje, dok je istovremeno narasla i sama kompleksnost proizvoda – posebno elektroničkih. Kao odgovor na taj problem, u okvirima lokalnih zajednica sve se češće organiziraju radionice i popravljaone koje služe kao mjesta susreta i prijenosa znanja. One nisu izostale ni u Zagrebu, u kojem se kroz godine razvija niz radionica, popravljaona i Repair Cafe događanja koje organiziraju pojedinci i udruge – primjerice redoviti program Repair Cafe Udruge Radiona, radionice popravljanja u Močvari i brojni drugi – kao i umjetničkih programa poput nedavnog projekta Evana J. Kirbyja i kolektiva NOT_____ENOUGH u GMK ili pak projekta ROUM Romske organizacije mladih ROM HR.
Jedan od najredovitijih programa je Biciklopopravljaona Zelene akcije, otvorena svakog četvrtka od 17 do 20 sati. Zelena akcija nastavlja širiti radionice popravljanja pa u partnerstvu s Platformom Upgrade u subotu, 1. travnja, organizira zajednički popravak kućanskih aparata. “Ovakva popravljanja uz druženje, odnosno druženja uz popravljanje (i učenje!) poznata su i pod nazivom Repair Cafe, a osim što su zabavna, okupljaju lokalnu zajednicu i promiču društvenu solidarnost, razmjenu znanja, učinkovitu uporabu resursa i takozvanu cirkularnu ekonomiju kao odgovor na klimatsku krizu i širu krizu okoliša”, navode u najavi prve radionice Popravimo zajedno! Izgradnja zajednice, organiziranje, ponovno korištenje proizvoda i prijenos znanja nužni za suočavanje sa svijetom u kojem neobuzdani rast vodi u propast.
Tekst je nastao u suradnji s Platformom Upgrade i projektom Gradimo drugačiji kvart koji vodi organizacija Operacija grad.
ObjavljenoObjavljeno
