Blic Upcycling, nadciklaža ili kreativna ponovna upotreba, proces je transformacije otpada, iskorištenih i nepotrebnih proizvoda u nove materijale i stvari koje se nastavljaju koristiti na nove načine. Početkom studenog umjetnička zajednica Roum održala je jednu takvu radionicu u Galeriji Miroslav Kraljević, posljednju u nizu ovogodišnje turneje Labin – Rijeka – Zagreb. Radionice su dio programskog pravca Rijeka 2020 te podržane kroz platformu Clubture. Od sličnih ekoloških inicijativa ove radionice izdvaja jedinstvena priča iza Rouma. Organizacija postoji nešto više od dvije godine, a okuplja pripadnike romske zajednice, umjetnike i dizajnere koji se bave inkluzivnim dizajnom, nadciklažom i primijenjenom umjetnošću stvarajući predmete za uređenje prostora.
“Diskriminacija Roma često je orijentirana na povezanost s otpadom, stoga je ideja bila vidjeti može li se upravo to koristiti kao socijalni kapital”, objasnila je Tamara Puhovski iz tvrtke za hakiranje društvenog utjecaja – ProPuh koja je pokrenula i razvila ideju. “Tu je jedino funkcionirala magična moć dizajna i umjetnost”, kaže Puhovski. Pokrenuli su radionice takozvane nadciklaže i od odbačenog drva, metala, tekstila počeli izrađivati umjetničke predmete koje bi na otkup ponudili primjerice ugostiteljskim objektima. “Projekt funkcionira bolje nego smo se nadali. Od početka je sve dobro sjelo i nastavilo rasti. Stalno idemo u novim pravcima, dolaze novi ljudi, a sva početna ekipa je i dalje na okupu” dodala je Puhovski.
Svi proizvodi koji nastaju u Roumovim radionicama napravljeni su od 95 ili više posto otpada, dok ostalo čine primjerice žarulje, vijci ili drugi nenadomjestivi predmeti. Istovremeno, Puhovski ističe kako nikad ne bi tvrdili da smanjuju otpad, ali trude se mijenjati percepciju što znači kad se kaže da je nekom predmetu došao kraj. Umjetnička zajednica provodi i radionice s djecom na kojima kroz igru propituju što je to smeće. “U školi je jedino što se uči reciklaža, a danas znamo da je to zadnji korak održivog bavljenja otpadom”, kaže Puhovski. Umjesto toga djecu pokušavaju podučiti da bi zapravo trebalo koristiti manje stvari, a stare koristiti ponovo i popravljati.
Drugi važan element organizacije propitivanje je predrasuda o Romima. Zanimljivo je primjerice da mladi Romi generalno imaju vrlo natprosječnu kreativnost i manualnost, no društvo ih ne procjenjuje prema tome nego prema vještinama u formalnom obrazovanju kao što su čitanje i pisanje. Puhovski objašnjava kako je svim umjetnicima užitak raditi s mladim Romima zbog njihove izrazite vještine, dok istovremeno oni također vole sudjelovati jer je to područje u kojem mogu zablistati. U vrijeme kad se i neromsku djecu sve više gura prema kreativnom sektoru, ideja je Rouma spojiti ih s djecom iz romskih zajednica kako bi mogli učiti od svojih naprednijih vršnjaka.
Međusobno učenje i zajedničko stvaranje, prema riječima jednog od umjetnika Hameda Huseinija “od ničega nešto”, misao je vodilja čitave organizacije. Ipak, početak rada nije bio tako jednostavan. “Od početka u romskoj zajednici postoji puno otpora i nepovjerenja i s jedne strane, jako je teško raditi, pogotovo s mladim ljudima jer su njihovi životi značajno teži”, objašnjava Puhovski. “Također, bilo je neočekivano teško dogurati do toga da Romi koji djeluju unutar organizacije sebe nazivaju umjetnicima. Unatoč tome što iza sebe imaju izložene i prodane radove, još uvijek se smatraju zanatlijama”, objašnjava dalje Puhovski. Jedan od njih je i Hamed Huseini koji s Roumom radi godinu i pol i do sada je napravio velik broj radova. Huseini je samouk i kaže kako je od malena radio takve stvari i uvijek je to imao u sebi. Ipak, ne želi se predstavljati kao umjetnik i objašnjava kako “ne može sam sebe hvaliti”, te se, “za razliku od pravih umjetnika koji su poznati samo po svojoj umjetnosti”, smatra tek početnikom.
Uz velik entuzijazam i međusobno povjerenje, Roum sve više raste, financijski se polako osamostaljuje i u iduće tri godine trebao bi postati samoodrživ. “Temeljni problem romske zajednice je nezaposlenost i ekonomska nesigurnost, stoga je cilj ovog projekta razviti društveno poduzeće koje će se baviti promišljanjem predrasuda, inkluzije i prekomjerne količine otpada, ali i zapošljavati. Nema smisla da Roum postoji kao neprofitna organizacija, pogotovo zato što je doniranje novca u romske zajednice još jedno kontroverzno pitanje”, naglašava Puhovski.
Radovi koje proizvode Roumovci tako su prvenstveno namijenjeni prodaji, a osim kupnje, radovi se mogu i na određeno razdoblje unajmiti. To su počeli prakticirati primjerice ugostiteljski objekti gdje ovakvi radovi stoje izloženi nekoliko mjeseci ili do prodaje. Osim veće vidljivosti radova i dodatnih prihoda, ovaj model organizaciji olakšava i racionalnije skladištenje. Virtualna izložba dostupna na stranicama Rouma funkcionira i kao svojevrsni katalog radova predstavljenih publici. Naravno, dodaje Puhovski, “neki od radova nisu na prodaju i čuvamo ih za specifične prigode ili kupce”. Kad predstavljaju novu kolekciju, obično organiziraju prodajnu izložbu, a jedna takva održava se u Impact Hubu Zagreb od 11. do 15. prosinca. U sklopu izložbe održavaju se i radionice s djecom na kojima će se govoriti o nadciklaži i transformativnoj moći umjetnosti i dizajna, te pričati priče o predmetima, ali i ljudima koji su ih izradili.
ObjavljenoObjavljeno
