Tema Studentske blokade, kao oblik direktne demokratske borbe i izraz kolektivne volje, već su neko vrijeme u fokusu javnosti. Srpski studenti koji su kroz blokade fakulteta postali jedna od najvidljivijih političkih snaga otpora, zajedno sa zahtjevima od kojih ne odustaju, otvorili su važna pitanja o društvenoj odgovornosti, transparentnosti i solidarnosti. O tim i povezanim temama raspravljalo se i na ovogodišnjem ZagrebDoxu, u sklopu panela Studenti u blokadi – drukčiji svijet je moguć?, održanog 2. travnja u Dokukinu KIC.
Razgovor je okupio filmaše, aktivistice i studente_ice iz Srbije i Hrvatske s ciljem razmjene iskustava otpora i promišljanja uloge studentskog organiziranja u borbi za društvene promjene. Matea Grgurinović, novinarka i istraživačica, vodila je razgovor s Aleksandrom Reljićem, novosadskim dokumentaristom, Pavlom Hrnčićem i Teodorom Rudić, studentima u Novom Sadu, te Irinom Masnikosom, aktivisticom i sudionicom zagrebačke blokade 2009. i Nikom Keserović, članicom inicijative Studentice za Palestinu FFZG-a.
Kako je istaknuto u uvodu rasprave, cilj panela bio je ponuditi “malu gestu podrške studentima u blokadi, u želji da se povežu studentske i aktivističke inicijative u Srbiji i Hrvatskoj, uz uvjerenje da solidarnost ne smije biti sputana granicama”. Razgovor je započeo s Aleksandrom Reljićem, autorom dokumentarnog filma Najglasnija tišina, koji je uz Crveni tobogan Nebojše Slijepčevića otvorio ovogodišnji ZagrebDox.
Reljić je istaknuo da pripreme za Tišinu nisu dugo trajale, no pronalazak same priče pokazao se izazovnim. Pristup studentima i organizacijskim grupama bio mu je ipak olakšan jer su ga studenti već poznavali, a ranije je održavao i gostujuća predavanja na Filozofskom fakultetu. Kao prekretnicu istaknuo je odluku studenata da Novu godinu dočekaju na ulici, odajući počast poginulima pod nadstrešnicom – trenutak koji je postao ključno mjesto u razvoju filma.
Film prati nekoliko studenata želeći “dati lice” pokretu, odnosno objasniti strukturu studentskih organizacija te društveni i politički kontekst u kojem djeluju. Iako je u filmu riječ o “tehničkim licima” jer glavnog aktera, karizmatičnog vođe nema, Reljić naglašava kako studenti cijelo vrijeme pokazuju “neverovatnu zrelost, znaju šta rade, društveno su svesni i odgovorni”.
A društveno svjesni i odgovorni Teodora i Pavle, studentica animacije na Fakultetu tehničkih nauka i student filmske i TV produkcije na Akademiji umetnosti, još su jednom pojasnili način ustrojstva blokada kao i sam historijat prosvjeda. Posebno su naglasili važnost društvenih mreža i komunikacijskih kanala u međusobnoj koordinaciji. Za razliku od blokade 2009. u Hrvatskoj gdje su plenumi bili otvorenog tipa, plenumi u Srbiji zatvoreni su za javnost – ulazak nije dopušten ni profesoricama i profesorima.
“Kod nas je to malo komplikovanije zato što se nalazimo u jako pipkavoj situaciji. Postoji jako puno ljudi koji žele da sruše blokade, ne možemo niti profesore da puštamo jer postoji deo profesora koji bi pravio probleme na fakultetima”, kazala je Teodora. Upravo takvim ograničavanjem sudjelovanja na plenumima – dopuštanjem ulaska isključivo uz predočenje indeksa – studenti su se zaštitili i uspostavili “firmu koja može savršeno da funkcioniše sa poverenjem”.
Uspoređujući to iskustvo s blokadom iz 2009. u Zagrebu, Irina Masnikosa je naglasila kako je hrvatska blokada krenula iz neformalne studentske aktivističke skupine, za razliku od organizirane studentske grupe Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu. Plenumi su se održavali svake večeri i bili dostupni svima jer su se vodili mišlju da je “javno obrazovanje javna stvar”. Masnikosa je naglasila da u Hrvatskoj nije bilo opasnosti od fizičkog nasilja, što nažalost nije slučaj u Srbiji, ali i da im komunikacija nije bila toliko efikasna jer kanala poput WhatsAppa ili Vibera nije bilo.
Iako je blokada Filozofskog fakulteta u Zagrebu trajala svega 35 dana, njezino nasljeđe je višestruko. U kontekstu institucionalnog pamćenja, blokada je iznjedrila brojne direktnodemokratske studentske inicijative i akcije, a mnogi koji su u blokadi sudjelovali, bili u kontaktu sa sudionicima ili su samo revno pratili zbivanja, svoj su aktivizam prenijeli i u druge pokrete, među kojima je i inicijativa Ne damo Varšavsku!. Vjerojatno najbitnija ostavština blokade iz 2009. je Blokadna kuharica, koja danas kruži svim komunikacijskim kanalima studentskih grupa u Srbiji, ali i studentica i studenata u Makedoniji koji su se mobilizirali zbog nedavne tragedije u noćnom klubu.
Iako je njezina pozicija donekle odudarala od glavne teme panela, Nika Keserović iz inicijative Studentice za Palestinu osvrnula se na moguće paralele između studentskog organiziranja u Srbiji i vlastitog aktivističkog iskustva. Istaknula je da i kod nas postoji nepovjerenje u mogućnost i sposobnost studentskog organiziranja, uz gotovo sustavno ignoriranje studentske riječi i djelovanja.
U kontekstu priznavanja genocida u Palestini i sankcioniranja akademskog osoblja koji ga negira, Keserović je naglasila da tišina predstavlja konstantu, kako akademsku i institucionalnu, tako i među kolegama. Iako se u Srbiji točno zna tko podupire blokade, a tko im se protivi, mnoge se institucije ondje nisu službeno izjasnile. Osim toga, održavanje motivacije unutar Inicijative je nemjerljivo naspram mehanizama i tehnika kojima se služe kolegice i kolege u Srbiji, niti su je zagrebačke studentice u mogućnosti “živjeti 24/7” jer na FFZG-u nastava i dalje traje, fakultet nije u blokadi.
Konačno, na pitanje iz publike kako se nose s dezinformacijama i pritiscima režimskih medija, Teodora i Pavle su istaknuli studentski portal Blokada INFO na kojemu se objavljuju live prijenosi protesta. U borbi protiv medijskog mraka također se služe izradom vlastitih medijskih sadržaja.
Iako su podršku studentima u blokadi izrazile brojne osobe iz različitih društvenih sfera ali i brojni celebrityji u regiji i šire, Europa i dalje šuti. Upravo je zato, kako ističe Pavle, najvažnija trenutačna akcija studenata u blokadi je bicikliranje do Strasbourga na tzv. Tour de Strasbourg s namjerom “da Europa vidi šta se dešava u Srbiji”.
ObjavljenoObjavljeno
