Blic Ispred Društvenog centra Rojc u Puli danas, 20. listopada održana je konferencija za medije na kojoj su se okupili brojni predstavnici udruga, korisnici prostora i građani kako bi pod parolom Rojc nisu zidovi. Rojc smo mi. izrazili oštro protivljenje novim gradskim odlukama o dodjeli prostora za kulturu i civilno društvo o kojima danas raspravlja Gradsko vijeće. Okupljeni su poručili gradskoj upravi da ne pristaju na administrativno svođenje Rojca na niz poslovnih prostora te zatražili da se sporne točke povuku s dnevnog reda.
Uvodno se prisutnima obratio Marko Grbac, naglasivši kako ovako velik odaziv sugrađana i novinara potvrđuje koliko Rojc znači čitavoj Puli. Upozorio je kako je riječ o jednoj od najmnogoljudnijih zgrada u gradu koja nudi sadržaje kakve ne pruža nijedno drugo mjesto, no gradska vlast to uporno odbija prepoznati. “Vlast Grada Pule zapravo jednostavno to ne prepoznaje, nego siluje neku svoju politiku s poslovnim prostorima, a catch u svemu tome je da je ovo društveni centar, a ne poslovni prostor”, izjavio je Grbac, dodavši kako je prijedlog novih odluka tek vrh sante leda ispod kojeg se skriva sustavno ignoriranje rada zajednice.
Mirjana Radulović podsjetila je da Rojc čini 25 godina stvaranog povjerenja, solidarnosti, kreativnosti i zajedničkog rada koji se ne mogu poništiti administrativnim odlukom. Ukazala je na duboki paradoks u postupanju Grada koji na zgradu postavlja dvojezične natpise i diči se Rojcem, dok u novim dokumentima istodobno tvrdi da Društveni centar Rojc zapravo ne postoji.
Istaknula je kako je Grad Pula, kada je tražio novac za energetsku obnovu zgrade kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti, u službenoj prijavi tvrdio da se sto posto zgrade koristi za društvene djelatnosti te da u njoj djeluje 107 udruga, na temelju čega je povukao gotovo 3,4 milijuna eura europskih sredstava. “Danas, u službenom izvješću, isti taj Rojc postaje samo zgrada s određenim brojem poslovnih prostora. Kad se traži novac, Rojc je zajednica, a kad se ta zajednica organizira i traži pravedne odnose, Rojc je nekretnina”, naglasila je Radulović.
Upozorila je i na sumnjiv timing novih gradskih poteza, podsjetivši da Grad ima obvezu pet godina dokazivati društvenu namjenu zgrade pred Europskom unijom, što je rok koji je počeo teći u kolovozu ove godine. Skraćivanjem ugovora udrugama s dosadašnjih deset na pet godina, novi bi ugovori istekli točno 2031. godine, onog trenutka kada prestane europski nadzor. Uz to, korisnicima se nameće četverostruko povećanje naknade, s 0,13 na 0,50 eura po četvornom metru, dok se dosadašnja višegodišnja ulaganja samih udruga u prostore i dalje ne priznaju.
Radulović je podsjetila i na nalaz Državnog ureda za reviziju iz veljače, prema kojem Grad nema točne podatke o udrugama i ugovorima u Rojcu, zbog čega je naložena kontrola na terenu, no gradska uprava uporno odbija provesti stvarnu reviziju prije donošenja novih pravila. Pozvala se i na istraživanje agencije Ipsos iz 2019. godine, u kojem je čak 90,2 posto Puljana navelo da je posjetilo Rojc, ocijenivši njegovu potrebitost visokom ocjenom 4,5 od maksimalnih 5.
Irena Burba podsjetila je okupljene na 2008. i 2009. godinu kada su se na istim stepenicama borili protiv komercijalizacije parkirališta, sadili drvored lipa i uređivali okoliš, naglasivši kako se ono što Grad danas naziva novim početkom svodi na brisanje 28 godina zajedničkog rada. Kroz tisuće volonterskih sati i europske projekte korisnici su sami izgradili javno dostupnu infrastrukturu koja služi cijeloj zajednici, od Info-punkta na ulazu, Dnevnog boravka i Radija Rojc, pa sve do radione Re-Geppetto, glazbenih studija i klupskih prostora.
Burba je napomenula kako se Dnevni boravak koristi besplatno i za potrebe samoga Grada, dok komercijalni prostori slične namjene koštaju i do 500 eura po korištenju. Naglasila je da je Rojc međunarodno prepoznat primjer sudioničkog upravljanja koji je Pula ponosno predstavljala od Lisabona do Berlina i Londona te na kojem je gradila svoju kandidaturu za Europsku prijestolnicu kulture, ocijenivši licemjernim tvrdnje da Koordinacija Rojca stvara administrativni zastoj.
Skupu se obratio Dominik Janović, poručivši kako ne pristaje da ranjive skupine posluže gradonačelniku kao alibi za odluke koje dijele i ruše Rojc. Pojasnio je kako oslobađanje od naknade za udruge osoba s invaliditetom u novom prijedlogu nije zakonsko pravo već diskrecijska milost gradonačelnika koja ovisi o procjeni javnog interesa, što znači da se može ukinuti pri svakoj smjeni vlasti. Janović je podsjetio da je gradsko povjerenstvo u ožujku preporučilo da se ovim udrugama osiguraju posebni kriteriji za pomoćne prostore u kojima pohranjuju invalidska kolica i ortopedska pomagala, no u prijedlogu odluke toga nema, već se traži procjena gospodarske opravdanosti.
“Kako se to gospodarski opravdava prostor za invalidska kolica?”, upitao je Janović, naglasivši da vrijednost Rojca nije u kvadratima, već u zajednici gdje se inkluzija odvija prirodno na hodnicima i koncertima, bez potrebe za humanitarnim telefonima. Upozorio je da će, protjeraju li se glazbenici, umjetnici i susjedne udruge, nestati duh Rojca koji se članovima s poteškoćama ne može objasniti kroz hladne birokratske formule.
Tara Pavlović posvjedočila je kako je odrasla u Rojcu i u njemu pronašla sebe, naglasivši da je to drugi dom mladima, glazbenicima i umjetnicima te da bez udruga u ovoj zgradi mladima u Puli ne preostaje gotovo ništa. Potom je Igor Zenzerović pred okupljenima pročitao opširan programski tekst koji poziva na sustavno, transparentno i participativno upravljanje, stvaranje zajedničkog upravljačkog tijela Grada i korisnika te zaštitu Rojca kao multifunkcionalnog društveno-kulturnog centra. Nakon što su prisutni s odobravanjem saslušali načela, Zenzerović je otkrio kako je riječ o riječima iz predizborne kampanje današnjeg predsjednika Gradskog vijeća Valtera Boljunčića. Izrazio je nadu da te riječi na današnjem glasanju neće ostati mrtvo slovo na papiru, nego stvarna politička odluka u korist svih građana.
Konferenciju je zaključila Mirjana Radulović uputivši posljednji apel gradskim vijećnicima prije poslijepodnevnog glasanja. Pozvala ih je da ne donose odluke o Rojcu bez Rojca, odbiju prijedlog koji razdvaja udruge na zakupce i uporabovnike te da dođu u zgradu razgovarati s ljudima koji je svakodnevno održavaju živom. Podsjetila je kako su postojali svi pravni temelji da se ugovori obnove po postojećim odlukama bez stvaranja krize, zaključivši kako je Rojc živi dokaz da se grad može uspješno graditi odozdo, zajedničkim radom, solidarnošću i povjerenjem.
ObjavljenoObjavljeno
