Neka jedu kulturu

Pitanje uvrštavanja troškova plaća zaposlenika u prihvatljive troškove u okviru javnih potpora Ministarstva kulture i medija zasigurno je jedno od najvažnijih, ako ne i najvažnije pitanje radnih uvjeta u nezavisnoj kulturi. Nakon višegodišnjeg ignoriranja apela radnica i radnika u kulturi, koji su kulminirali prošlogodišnjom kampanjom Za poštenu plaću, Ministarstvo je u zadnjem Pozivu za predlaganje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske konačno uvažilo tu neodgodivu potrebu odobrivši da 20% odobrenog budžeta bude alocirano u tu svrhu. Premda je riječ o krnjem kompromisu – budući da takvu odluku nije pratilo povećanje potpora, što znači da su ionako mizerna sredstva naprosto oduzeta honorarnim suradnicama – popuštanje Ministarstva ipak predstavlja dobrodošao iskorak koji je temelj za daljnje poboljšanje natječajnih uvjeta.

Sve bi to djelovalo makar minimalno ohrabrujuće da u Runjaninovoj postoji smisao za dosljednost i strateški razvoj kulturne politike. Uvijek spremno udariti po manje zaštićenima, Ministarstvo kulture i medija odlučilo je naime eliminirati mogućnost financiranja troškova plaća iz najnovijeg Poziva za predlaganje programa koji omogućuju pristup i dostupnost kulturnih sadržaja za osobe s invaliditetom i djecu i mlade s teškoćama u razvoju. Ovakva je odluka teško shvatljiva iz više razloga, počevši s činjenicom da se potpore na ovom pozivu dodjeljuju u iznosu do 200.000,00 kn, što znači da Ministarstvo očekuje da radnice i radnici u udrugama na provedbi programa ozbiljnog formata rade – besplatno.

Premda ovaj podatak dovoljno zabrinjava sam po sebi, pune njegove implikacije moguće je shvatiti uzmemo li u obzir specifičan položaj osoba s invaliditetom na tržištu rada. Naime, kako u intervjuu objavljenom na portalu H-alter pojašnjava Tomislav Medak, ono “stvara invaliditet, ali istodobno sustavno isključuje invaliditet”. Prema nizu izvora na koje se Medak poziva, svega trećina osoba s invaliditetom je zaposlena, dok je “skoro 40% osoba s invaliditetom izloženo povećanom riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, gotovo dvostruko češće od ostatka populacije”.

Uvjetovana profitnom logikom, takva sustavna isključenost čini neprofitni, civilnodruštveni sektor – u koji spadaju i organizacije osoba s invaliditetom – važnim mjestom njihove zapošljivosti. Navedeno znači da ovakvim raspisom Poziva Ministarstvo kulture i medija direktno otežava položaj populacije kojoj je namijenila ovaj poziv – položaj koji se Vlada Republike Hrvatske već pokazala spremnom otežati, kao u slučaju preusmjeravanja 450 milijuna kuna iz fonda namijenjenog profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom u projekt Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom.

Da Ministarstvo ovakvu odluku donosi u trenutku kada je po pitanju priznavanja troškova plaća napravilo dobrodošao iskorak čini ovakav potez osobito nepotrebnim, ali, nažalost, ne i sasvim neočekivanim, uzevši u obzir povijest njegovog djelovanja pod ministricom Obuljen Koržinek.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.