Intervju Piše: Lujo Parežanin
Nakon dvogodišnjeg protivljenja kulturne scene, glumaca i glumica, aktivista i političkih protivnika albanskog premijera Edija Rame – uključujući i predsjednika Albanije Ilira Metu – u nedjelju, 17. svibnja u ranim jutarnjim satima srušena je zgrada Narodnog kazališta u središtu Tirane. Riječ je o jednom od najznačajnijih albanskih spomenika kulture, izgrađenom 1939. godine za vrijeme fašističke okupacije. Odluku o rušenju Rama je donio prije dvije godine kao dio otvaranja Tirane za nekontrolirani upliv građevinskog kapitala i ostavljanja javnog interesa u sjeni spektakularnih “reprezentativnih” projekata. Kako prenosi niz regionalnih medija, čitava procedura vezana uz ovaj slučaj obilježena je duboko netransparentnim i nedemokratskim odlučivanjem. Albanska je vlada Narodnom kazalištu samovoljno ukinula status zaštićenog spomenika kulture, da bi potom za izgradnju novog kazališta angažirala glasoviti Bjarke Ingels Group, nazvan prema danskom arhitektonskom superstaru koji ga predvodi. Kako pokazuje analiza na portalu exit.al, ključ je u veličini ekskluzivnog zemljišta koje je zauzimalo Narodno kazalište: riječ je o parceli od oko 7500 četvornih metara, od čega bi njegova nova inačica trebala zauzimati manje od polovine. Ostatak će, navode, biti namijenjen objektima koji su u opisu projekta navedeni kao popratni, a zapravo vjerojatno čine poslovni smisao cijelog dogovora: luksuznim stambenim zgradama i shopping centru.
Ovaj po svemu tipičan slučaj za građevinske dubioze na kapitalističkoj periferiji, srodan zagrebačkim i beogradskim primjerima, dobio je svoj epilog dosljedan žanru: iskorištavajući pandemijske mjere protiv okupljanja građana, bageri su u 4:30 ujutro počeli sravnjivati staru zgradu kazališta sa zemljom. Na svega par desetaka prosvjednika koji su se počeli okupljati policija je krenula suzavcem i pendrecima, a epilog je 37 uhićenih, uključujući i zastupnicu u albanskom Parlamentu Moniku Kryemadhi. Predsjednik Meta, njezin suprug, koji je ranije zbog čitavog slučaja podnio i prigovor Ustavnom sudu, oglasio se objavom videa rušenja popraćenog komentarom u kojem albansku vladu naziva mafijom i proglašava ju odgovornom za nasilje nad umjetnicima i medijima.
Zanimljivo je da Edi Rama kao predvodnik te vlasti na međunarodnoj sceni figurira kao svojevrsna zvijezda liberalne Albanije: riječ je o umjetniku čiji radovi su izlagani u New Yorku, Berlinu, Veneciji i drugdje, dok mu je projekt bojanja fasada socijalističkih zgrada za vrijeme obnašanja dužnosti gradonačelnika Tirane donio nagradu World Mayor 2004. godine. Međutim, stvarnost njegovog mandata na čelu države bitno je drugačija i prema brojnim izvještajima uključuje rašireno srozavanje demokracije, ljudskih prava i autonomije pravosuđa, osobito od velikog potresa koji je Albaniju zadesio u studenom 2019. i omogućio mu da uvede izvanredno stanje koje mu daje bitno proširene ovlasti.
Najnoviji je slučaj njegovog samovoljnog djelovanja dobro upozorenje i za lokalni kontekst. Zagrebački je potres otvorio dosad neslućen prostor za nekontroliran upliv građevinskog kapitala nauštrb javnog interesa. Odgoda donošenja Zakona o obnovi Zagreba, uzrokovana raspuštanjem Sabora, produbila je ionako prilično duboku bojazan kada je riječ o namjerama gradonačelnika Bandića spram ekskluzivnih nekretnina i parcela u gradskom centru. Primjer iz Tirane, ukratko, još je jedno upozorenje da od katastrofa poput potresa i pandemije ne treba očekivati da će spontano opametiti politički sustav i proizvesti neke solidarnije politike – u slučaju izostanka snažnog političkog odgovora s ljevice, one će prije otvoriti vrata za još bespoštednije slavlje kapitala nad našim razrušenim gradovima i devastiranom kulturnom infrastrukturom.
ObjavljenoObjavljeno
