Tema Piše: Lujo Parežanin
U utorak, 29. lipnja Ministarstvo kulture i medija objavilo je dva nova natječaja u sklopu ad-hoc mjera pomoći kulturnom sektoru – Javni poziv za programe razvoja novih kulturnih i edukativnih sadržaja i digitalne prilagodbe i Javni poziv za poticanje poduzetništva u kulturnim i kreativnim industrijama. Prvim se podupire “digitalizacija” aktivnosti samostalnih umjetnika, nezavisnih profesionalaca, umjetničkih organizacija i strukovnih udruga, odnosno njihovo prevođenje u formate prilagođene pandemijskoj situaciji (poput podcasta, streamova i sl.), dok se drugim nastavlja poticati “prilagodba poslovnih modela proizvodnje i distribucije kulturno-umjetničkih sadržaja” kako bi se u ovim teškim okolnostima “olakšala dostupnost i omogućio pristup širem krugu korisnika i publike”.
Kao što je očito iz popisa mogućih prijavitelja, pozivi predstavljaju još jedan krug zaobilaženja udruga u kulturi u sklopu pandemijskog paketa potpora. Podsjećamo, “obične” su udruge – dakle, one koje nisu registrirane kao umjetničke organizacije – zanemarene i prošlogodišnjim Javnim pozivom za programe digitalne prilagodbe i kreiranje novih kulturnih i edukativnih sadržaja, a prijava im nije bila omogućena ni u sklopu Javnog poziva za potporu dijelu troška izvedbe u području kazališne, plesne i glazbene (klasična i jazz glazba) djelatnosti. Brojni akteri ključni za proizvodnju umjetničkih sadržaja i provedbu edukacijskih i drugih aktivnosti time su bili ostavljeni bez mogućnosti da konkuriraju za prijeko potrebne potpore. Međutim, usprkos kritikama relevantnih dionika nezavisne kulturne scene, prenesenima i na ovom portalu, Ministarstvo nije smatralo potrebnim promijeniti ove sporne kriterije u novoj godini.
S time na umu, novi krug javnih poziva još je jedan pokazatelj da se ad-hoc krizne mjere Ministarstva kulture i medija uklapaju u širi, zabrinjavajući trend financijskog iscrpljivanja nezavisne kulture i njezinih udruga, koje politika aktualne ministrice sistemski gura iz državnog proračuna u nesigurnost, privremenost i administrativnu zahtjevnost europskih natječaja. Da oni nisu adekvatna zamjena stabilnom državnom financiranju pokazuju uostalom i kritike provedbe javnog poziva Umjetnost i kultura online, financiranog iz sredstava Europskog socijalnog fonda. S jedne strane, dakle, ignoriranje, s druge tržište europskih projekata – u optici Nine Obuljen Koržinek, nezavisna kultura kao najranjiviji dio kulturnog polja, ali i generator njegovog razvoja, gotovo da predstavlja bučni i nebitni višak za koji bi bilo najbolje da trajno utihne.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura solidarnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
