Kratkoročna pomoć, dugoročno upozorenje

Piše: Lujo Parežanin

Prvim paketom mjera pomoći kulturnom sektoru Ministarstvo kulture razmjerno je promptno reagiralo na dio teških problema proizišlih iz pandemijske krize. Programima financiranima u sklopu javnih potreba kulturi omogućeno je produženje rokova za provedbu aktivnosti, najavljeno je priznavanje troškova organizacije programa otkazanih zbog pandemije, uveden je moratorij na reviziju statusa samostalnog umjetnika, požurena je isplata preostalih sredstava za 2019. godinu, kao i provedba natječaja za medije zajednice, a pokrenut je i krizni fond namijenjen samostalnim umjetnicima koji profesionalno obavljaju samostalnu umjetničku djelatnost i kojima se doprinosi plaćaju iz proračuna Republike Hrvatske.

Najsporniji je u tom prvom paketu mjera bio upravo dio koji se tiče direktnih potpora umjetnicama i umjetnicima, jer je one bez teško dostižnog statusa samostalnog umjetnika ostavio bez financijske pomoći, dok je one koji status imaju diskriminirao prema prihodima u 2019. godini, “sankcionirajući” one koji nisu bili dovoljno tržišno uspješni. Gotovo dva mjeseca nakon što su najavljene prve mjere i provedene konzultacije sa strukovnim udrugama, Ministarstvo je konačno napravilo iskorak i počelo pripremati proceduru dodjele potpore onim umjetnicima koji nisu zaposleni, nemaju reguliran status, nisu u registru poreznih obveznika, ne uplaćuju si sami doprinose i nisu stekli pravo na uplatu doprinosa iz sredstava državnog proračuna.

Kao što je vidljivo iz poziva za dostavu informacija koji je Društvo arhitekata Zagreba uputilo svojim članicama i članovima, za razliku od potpore namijenjene samostalnim umjetnicima, riječ je o jednokratnom iznosu za čije će dodjeljivanje biti zadužene strukovne udruge. Da bi ostvario pravo na potporu, preduvjet je da član nije prethodno ostvario pomoć kroz mjere Vlade RH, strukovnih udruga ili Ministarstva kulture, da nije stalno zaposlen, student ili umirovljenik, da je ostvario prihode temeljem umjetničke djelatnosti u 2019. godini, da može jasno dokazati prekid umjetničkih aktivnosti uslijed epidemije koronavirusa, da nije u 2019. godini ostvario dohodak veći od 200 000 kn niti manji od 1 625 kn te da se bavi umjetničkom djelatnošću najmanje dvije godine. Sudeći prema istom pozivu, i u ovom će slučaju nažalost biti zadržan financijski cenzus, pa se tako navodi da je odlučeno da će pravo na potporu u iznosu od 5 000 kn imati oni koji su u 2019. godini ostvarili prihode veće od 19 500 kn, dok će oni koji su bili manje sreće dobiti tek polovinu tog iznosa.

Budući da je smisao ove mjere da pomogne egzistencijalno ugroženim umjetnicama i umjetnicama, teško je prihvatiti činjenicu da je njezina logika takva da upravo tu ugroženost ignorira. Premda je dakle Ministarstvo pokazalo razmjernu spremnost da osigura niz mjera pomoći kulturnom sektoru, ono ipak nije promijenilo svoj temeljni odnos prema podupiranju rada u kulturi – odnos koji se sve izrazitije okreće ka privilegiranju tržišnih kriterija. Koliko god svaka pomoć bila dobrodošla u ovom trenutku, dakle, pored kratkoročnog olakšanja bi valjalo podjednako imati na umu i dugoročna upozorenja koja mjere Ministarstva kulture samo podcrtavaju.