Guranje u provaliju

Piše: Lujo Parežanin

Ako je bilo ikakvih dvojbi hoće li Grad Zagreb u krizi nagaziti radnice i radnike u nezavisnoj kulturi, njih je vrlo efikasno razriješio Prijedlog odluke o izmjenama i dopunama proračuna Grada Zagreba za 2020. godinu, koji se nalazi na dnevnom redu 34. sjednice Gradske skupštine, zakazane za utorak, 9. lipnja. U njemu je naime na stavci nezavisne produkcije predviđeno smanjenje proračuna za čak 12 322 000 kuna, odnosno za nešto manje od 30 % od 43 275 000 kuna koliko je bilo predviđeno inicijalnim planom. Dosad je to najjasniji krizni udarac na nezavisnu kulturu od strane gradskih vlasti nakon što je alarm upalilo stavljanje izvan snage Zaključka o hitnoj isplati sredstava za javne potrebe u kulturi i pokrivanju troškova najma i materijalnih troškova prostora za rad – jedinih, i to vrlo škrtih gradskih mjera pomoći kulturnom sektoru za vrijeme pandemije.

Najveći iznosi skinuti su upravo onim područjima rada u kulturi koja ne samo da su najdirektnije pogođena pandemijom koronavirusa, nego će vjerojatno i duže od ostaliih trpjeti njezine posljedice: kazališna djelatnost srezana je sa 7 700 000 na 5 471 000 kuna, glazbena s 5 200 000 na 3 606 000 kuna, dok su inovativne umjetničke i kulturne prakse sa skromnih 2 270 000 pale na 1 577 000 kuna, što je razmjerni pad veći od prosjeka. Drastično su smanjena i sredstva za filmsku djelatnost (sa 6 800 000 na 4 659 000 kuna), umjetnički amaterizam (6 300 000 na 4 510 000), likovnu djelatnost (2 920 000 na 2 023 000 kuna) i knjižničnu djelatnost (1 730 000 na 1 195 000 kuna), a manje su rezove pretrpjeli izdavaštvo i muzejska djelatnost. Svemu navedenome treba pribrojiti i smanjenje financiranja programskih djelatnosti ustanova u kulturi za 5 459 000 kuna, što znači i upitne honorarne angažmane za vanjske suradnice i suradnike.

Ovaj okrutan udarac na nezavisnu kulturu obrazložen je “izvjesnom manjom realizacijom programa” u 2020. godini, što znači da je Grad Zagreb na tešku egzistencijalnu krizu koja je zadesila radnice i radnike u kulturi odlučio reagirati tako da ih gurne preko ruba provalije na kojem su se našli. Definitivna je to potvrda da je stavljanje izvan snage mjera pomoći, koje su uključivale i žurnu isplatu prvog dijela potpora javnim potrebama u kulturi, bilo korak prema uvođenju drastičnih rezova. Pritom je posebno poražavajuće da je pročelnica Ureda za kulturu Milana Vuković Runjić svega koji dan prije objave ovog prijedloga rebalansa na Gradskoj skupštini tvrdila da se procedura dodjele potpora dovršava regularno, te da predstoje tek dogovori s korisnicima oko prenamjene sredstava zbog narušenog rasporeda provedbe aktivnosti.

Umjesto da im je ponuđen model realizacije aktivnosti u promijenjenim vremenskim okvirima, čime bi se omogućilo iskorištavanje svih sredstava, dobitnike gradskih potpora sada čeka neizvjesnost u pogledu iznosa koje će dobiti od Grada jednom kada se konačno krene u isplatu sredstava – hoće li im biti smanjena, koliko i po kojim kriterijima. Prepušteni nedostatnim mjerama Ministarstva kulture, radnici i radnice u kulturi nažalost polako počinju dobivati prve obrise postkriznog horizonta financiranja kulture u gradu koji im je trebao biti najveći saveznik u ovom nezapamćeno teškom razdoblju.