Piše: Lujo Parežanin
Priča o mjerama pomoći zagrebačkom (nezavisno)kulturnom sektoru tijekom pandemijske krize već na čisto proceduralnoj razini govori praktički sve o nesuvislosti odnosa gradskih vlasti prema kulturi. Naime, Gradska skupština Grada Zagreba prvo je na 32. sjednici, koja se održala u ožujku ove godine, donijela Zaključak o hitnoj isplati sredstava za javne potrebe u kulturi i pokrivanju troškova najma i materijalnih troškova prostora za rad – elementarni paket mjera koji je dobrim dijelom uključivao ono što je Grad ionako bio dužan učiniti neovisno o pandemiji. No na prijedlog gradonačelnika Bandića te uz potporu Ureda za kulturu i njegove uvijek inspirirane pročelnice Milane Vuković Runjić, Skupština je već na sljedećoj (33.) sjednici stavila Zaključak izvan snage, i to uz bizarno objašnjenje da se, parafraziramo, većina njegovih odredbi već uspješno provodi. Ovo odustajanje bilo bi samo jedna fusnota u proceduralnom neredu koji vlada u Zagrebu, da na sjednici nakon (34., za one kojima se počinje lagano vrtjeti) Zaključak o stavljanju Zaključka izvan snage nije – stavljen izvan snage! Ukratko, Gradska je skupština u prostoru od tri sjednice mjere donijela, potom ih poništila, a onda pod pritiskom oporbe poništila poništavanje, ostavivši nas sa Zaključkom o stavljanju izvan snage Zaključka o stavljanju izvan snage Zaključka o hitnoj isplati sredstava za javne potrebe u kulturi i pokrivanju troškova najma i materijalnih troškova prostora za rad kao trajnim spomenikom svojem djelovanju.
No proceduralna komičnost na stranu, i ovakav rasplet, takav kakav je, načelno bi trebao značiti da je Grad u konačnici ipak odlučio ostati pri svojim mjerama pomoći kulturnom sektoru. Nažalost, u praksi se pokazalo da stvari ipak tako ne stoje. Izvorni Zaključak naime uključuje odredbu prema kojoj se Grad Zagreb obvezuje da će od 1. travnja 2020. do 1. travnja 2021. u cijelosti preuzeti “pokrivanje troškova najma svih gradskih prostora u kojima se izvode i održavaju programi nezavisnih subjekata u kulturi”. No Grad izgleda tu svoju obavezu ignorira. Kako navodi u izjavi za Kulturpunkt, predsjednik Upravnog vijeća KUC-a Travno Tihomir Milovac krajem rujna je uputio dopis pročelnici Vuković Runjić, u kojem od Ureda za kulturu traži “da osigura sredstva za pokrivanje troškova besplatnih izvedbi jer ustanove u kulturi ove godine nisu dobile namjenska sredstva za suradnju s nezavisnom scenom što je do sada bio slučaj”. Milovcu nije stigao direktan odgovor, ali je nedugo nakon njegovog dopisa pročelnica Vuković Runjić svim gradskim ustanovama u kulturi poslala preporuku da, kao pomoć nezavisnoj sceni, “minimalne troškove gradskih termina” izmijene “razmjerno najvećem dopuštenom broju gledatelja sukladno važećim epidemiološkim uputama nadležnih tijela”, pozivajući se pritom na poništeno-neponišteni Zaključak.
Ovakvu preporuku pročelnice Ureda za kulturu za Kulturpunkt je komentirao Milovac, koji ju opisuje kao “licemjerno” i “neodgovorno” tumačenje mjera pomoći kulturnom sektoru definiranih Zaključkom Gradske skupštine. Kako ističe Milovac, osnovni je problem što Vuković Runjić njome u potpunosti ignorira navedenu odredbu prema kojoj Grad Zagreb u cijelosti preuzima troškove takvog korištenja prostora na sebe, prebacujući čitavu stvar na same ustanove koje bi prema njezinom naputku trebale nezavisnokulturnim akterima ponuditi “popust”: “U tekstu zaključka koji pročelnica citira apelira se na pomoć nezavisnoj sceni u okolnostima pandemije COVID-19 i zagrebačkog potresa i traži se od Ureda za kulturu i Grada Zagreba da pomognu mjerom kojom bi poboljšali nezavidan status upravo nezavisnoj sceni, onima koji nemaju stabilne prihode iz zagrebačkog proračuna kako je to slučaj sa ustanovama kulture. Međutim, pročelnica licemjerno samo ‘preporuča’ ustanovama da prilagode cijenu najma, a ne da termine izvođenja programa vanjskih suradnika daju besplatno.”
Milovac podsjeća da je uloga pročelnice Vuković Runjić u čitavoj proceduralnoj farsi oko mjera pomoći kulturi kontinuirano štetna: “Pročelnica je u svibnju uspjela derogirati Zaključak o hitnoj isplati sredstava za javne potrebe u kulturi i pokrivanju troškova najma i materijalnih troškova prostora za rad, nagovorivši gradonačelnika da od Skupštine traži da ga se stavi izvan snage. Skupštinska većina to je naivno prihvatila, kulturna javnost se tada pobunila, a gradonačelnik je pročelnicu javno prozvao zbog pogreške. Klub nezavisnih zastupnika kao predlagatelj tražio je njenu ostavku, a rezultat toga bilo je ponovno vraćanje na snagu zaključka s mjerama pomoći nezavisnoj sceni (ovoga puta na prijedlog kluba zastupnika GLAS-a).”
Njezin zadnji dopis, smatra Milovac, sugerira da “pročelnica i dalje ne želi poštovati obvezujuću odluku Gradske skupštine kao najvišeg predstavničkog tijela građana Grada Zagreba. To jasno pokazuje koliko je sustavno i korjenito zagađen politički prostor u Gradu Zagrebu i koliko je nužno ozdravljenje našeg društvenog i političkog okoliša, a time naravno i kulturnog”.
Kako stvari stoje s kulturnom politikom u Zagrebu, međutim, čini se da bi uspjeh bio i kada bismo, umjesto ozdravljenja, barem došli do stadija u kojem vodeći ljudi – ne pucaju kulturi u koljena.
Objavljeno