Tema Društvo za znanstvenu fantastiku SFera upozorilo je da knjižnica koju vodi, smještena u prostoru Društvenog doma Kajzerica u Novom Zagrebu, više ne može obavljati svoju funkciju.
Kako javljaju, tijekom nekoliko desetljeća u tom se prostoru nakupilo toliko materijala, od novih doniranih knjiga preko preostalih dječjih radova do opreme potrebne za festival SFeraKon, da je lokacija postala neadekvatna i pretvorila se u skladište. Pojedinim policama i ormarima više se ne može fizički pristupiti pa ni posudba knjiga nije moguća, a zbog takvog su stanja posljednjih godina bili prisiljeni i odbijati donacije.
Zbirka je nastajala od osnutka društva 1976. godine, a većinu fonda čine naslovi na engleskom jeziku objavljivani od Drugoga svjetskog rata naovamo, koji se danas više ne mogu naći u prodaji i imaju nezanemarivu povijesnu vrijednost. Uz knjige, fond obuhvaća i periodiku, od starih brojeva Siriusa, Alefa i Andromede do velikog broja primjeraka poznatih američkih i britanskih SF magazina poput Astoundinga, Asimov’sa i F&SF-a.
Specijaliziranih knjižnica koje prikupljaju djela iz područja fantastike u Europi ima nekoliko desetaka, uglavnom u većim zemljama. Najveća je Phantastische Bibliothek u njemačkom Wetzlaru s tristo tisuća naslova, druga je bečka Villa Fantastica, a slijedi knjižnica britanske SF Fondacije na Sveučilištu u Liverpoolu s oko četrdeset tisuća knjiga. Tu je i švicarski Maison d’Ailleurs u Yverdon-les-Bainsu, koji služi prije svega kao muzej, ali okuplja nekoliko desetaka tisuća knjiga, slika, plakata i skulptura vezanih uz sve vidove fantastike. U društvu procjenjuju da bi knjižnica koja bi okupila njihovu građu bila jedna od pet najvećih fantastičnih knjižnica u Europi.
Zbog situacije s prostorom na čekanju je i popisivanje građe, jedan od ključnih projekata SFere. U trenutku kad je knjižnica postala nedostupna sadržavala je oko pet tisuća naslova, a danas ne postoji cjelovita lista knjiga i časopisa koji se u njoj nalaze. Iz društva navode da je sa stručnjacima s Filozofskog fakulteta načelno dogovorena suradnja oko sortiranja građe, no ništa od toga nije izvedivo dok se ne riješi pitanje prostora jer do većine materijala nije moguće ni doći.
Ostaje pitanje kako riješiti status zbirke koja je desetljećima služila članovima i široj zajednici, a mogla bi biti i izvor za znanstvena istraživanja, tim više što u Hrvatskoj ne postoji institucija koja ciljano prikuplja žanrovsku građu. Jedno od mogućih rješenja je novi prostor koji bi odgovarao stvarnim potrebama udruge, a drugo ulazak zbirke u fond javne ustanove, kao u nedavnom slučaju zbirke jazz glazbe Dubravka Majnarića, koja je postala dijelom budućega Glazbenog odjela u centru Paromlin. U svakom slučaju rješenje pretpostavlja institucionalni angažman, a do tada ova vrijedna građa ostaje izvan upotrebe.
ObjavljenoObjavljeno
