Tema Piše: Matija Mrakovčić
Znanstvena istraživanja provedena u tranzicijskoj Hrvatskoj pokazala su da društvene i političke promjene koje su se događale od 1990. godine do danas uglavnom nisu povećale šanse mladih za lakšu društvenu integraciju niti ih potaknule na veće sudjelovanje u društvenom životu zajednice i procesima odlučivanja. Zbornik pod nazivom Demokratski potencijali mladih u Hrvatskoj donosi 11 priloga proizašlih iz izlaganja održanih na znanstvenom skupu održanom krajem listopada 2014. godine u organizaciji Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo.
Prva tri priloga posvećena su pitanjima političke kulture i participacije, odnosno političkog i socijalnog povjerenja. Vlasta Ilišin demokratski potencijal suvremene generacije mladih analizira pomoću relevantnih dimenzija građanske političke kulture, Renata Franc i Vanja Međugorac tematiziraju pitanje institucionalnog povjerenja u komparativnoj perspektivi, dok se Anja Gvozdanović usredotočila na socijalno povjerenje.
Sljedeća dva priloga bave se odnosom mladih spram povijesti. Marko Mustapić naglasak stavlja na “kolektivno sjećanje” koje se temelji na selektivnom prihvaćanju značenja prošlosti iz perspektive sadašnjosti, što znači da se ono stalno reorganizira i prilagođava širim društvenim i političkim promjenama. Nebojša Blanuša transgeneracijsku političku traumu definira kao rezultat socijalizacijskih procesa u kojima generacija koja je uspostavila doživljaj kolektivne tragedije prenosi na sljedeći naraštaj emocionalno zasićene narative.
Daljnja dva priloga koja primarno govore o nogometnim navijačima kao specifičnoj skupini mladih, također se provlači i tema odnosa mladih prema povijesti. Autori su tekstova Dražen Lalić i Benjamin Perasović.
Sljedeća dva priloga bave se relacijom medija i mladih. Gordana Vilović analizira sadržaj nacionalnih dnevnih novina tijekom izborne kampanje za Europski parlament 2014. godine, a Nada Zgrabljić Rotar neprofitne medije kao demokratsku snagu mladih. “Iako je stanje u novinarstvu još uvijek teško, danas se može govoriti o novim mogućnostima koje zahvaljujući novim tehnologijama postoje za mlade novinare i za mlade aktiviste uključene u praćenje društvene stvarnosti. Mnogo više nego dosad otvoren im je put prema javnoj komunikaciji, nadzoru vlasti, kritici i akcijama, i to upravo djelovanjem u neprofitnim medijima”, piše Zgrabljić Rotar. Ističe da bi brojni neprofitni portali koji sada postoje u Hrvatskoj, kao i oni koji se mogu formirati u budućnosti, mogli biti važan kreativni i demokratski potencijal za mlade, prije svega radi rekonceptualizacije prikaza mladih kao podređene, inferiorne i marginalne zajednice, te kao snažno sredstvo njihove integracije u društvo.
Posljednja dva priloga usmjerena su propitivanju djelovanja tijela vlasti u cilju ostvarivanja dobrobiti mladih. Berto Šalaj analizira okolnosti i moguće dosege implementacije novog programa Građanskog odgoja i obrazovanja u školskoj godini 2014./2015. u osnovnim i srednjim školama u Hrvatskoj. U posljednjem prilogu Marko Kovačić polazi od toga da je uloga države stvoriti poticajno okruženje kako bi se mladi mogli razvijati i postati što aktivniji i informiraniji građani, odnosno ostvariti preduvjete za zdrav i poticajan razvoj te internalizaciju socijalnih normi.
Zbornik besplatno preuzmite na istaknutoj poveznici.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Demokracija bez participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
