Tema U godini koju je obilježila globalna pandemija i razorni potres koji je istovremeno pogodio glavni grad, hrvatsko predsjedanje Vijećem Europske unije postalo je sporedna i do danas već zaboravljena vijest. Zdravstvena kriza dodatno je otežala ispunjavanje zadanih ciljeva tijekom predsjedanja Vijećem u kojem je, prema GONG-ovoj analizi uspješnosti, u području obrazovanja, mladih, kulture i sporta realizirano tek 50 posto planiranih aktivnosti. Organizacije civilnog društva okupljene u neformalnu mrežu Forum 2020 upravo su mlade navele kao jedan od prioriteta predsjedanja Hrvatske Vijećem EU-a, zagovarajući povećanje njihovog sudjelovanja u javnim politikama i uključivanje u donošenje odluka na svim razinama, na čemu se, ističu, temelji daljnji razvoj demokratskog društva.
Kako bi se ustanovilo što mladi misle o Europskoj uniji i promjenama u Hrvatskoj od ulaska u zajednicu europskih zemalja, Mreža mladih Hrvatske provela je istraživanje 7 godina u EU – Što mladi imaju od toga. Anketa na uzorku od 356 osoba vođena je putem online obrasca, a dublji uvid o tome kakve promjene vide i zašto misle da je do njih došlo dobiven je na izravnim fokus raspravama s mladima. Istraživanje je fokusirano oko pitanja popularnosti europskog projekta među mladima, no uz to nam je dalo zanimljive uvide u odnos novih generacija prema socijalnim i ljudskim pravima te političkoj participaciji mladih danas.
Od lošeg na gore
Ispitivanje je pokazalo kako je mladima lakše pronaći posao danas nego što je to bilo prije sedam godina, no u fokus grupama razjašnjeno je da je to prije svega povezano s otvorenim granicama i mogućnošću migriranja izvan zemlje u potrazi za zaposlenjem, a vlada i percepcija kako većoj zaposlenosti pridonosi i veći broj stranih tvrtki na domaćem tržištu. Ipak, lakše pronalaženje posla nije doprinijelo i višem životnom standardu. Gotovo 70 posto ispitanika odgovorilo je kako je danas teže ili jednako teško pokriti egzistencijalne troškove iz prosječne plaće. Većina mladih smatra i da je situacija s nezaposlenima te onima koji primaju socijalnu pomoć danas lošija nego prije. Uglavnom smatraju da sustav ne funkcionira, odnosno da ne štiti dovoljno one kojima je to potrebno. Iako su ankete pokazale da je mobilnost mladih iz manjih mjesta ostala ista ili je neznatno bolja nego prije, u raspravi je istaknuto kako unatoč brojnijim prilikama koje možda postoje, za mnoge ekonomska situacija predstavlja preveliku prepreku. Primjerice, roditeljima iz manjih sredina teže je financirati školovanje djece u gradovima gdje je sve skuplje, zbog čega su takvi učenici i student češće primorani raditi uz školovanje.
Promjena socio-ekonomskih uvjeta u zadnjih sedam godina koliko smo u članstvu Europske unije pokazala se negativnom u percepciji mladih, a kao što se navodi u istraživanju, tome u prilog govore i činjenice da se mladi u Hrvatskoj najkasnije iseljavaju iz roditeljskog doma, Hrvatska prednjači po broju prekarnih ugovora, a cijena stanovanja u usporedbi s realnom kupovnom moći mladima neke gradove čini preskupima za život.
Slične rezultate daju i druga istraživanja provedena među mladima u posljednje dvije godine. Friedrich-Ebert Stiftung (FES) 2018. godine proveo je istraživanje u deset zemalja Jugoistočne Europe, s ciljem analize stavova i obrazaca ponašanja suvremene generacije mladih. Istraživanje u Hrvatskoj provedeno na uzorku od 1500 osoba u dobi od 14 do 29 godina, pokazalo je da više od 70 posto ispitanika živi u roditeljskom domu. Dvije petine ispitanika nalazi se izvan tržišta rada, 20 posto mladih ima ugovore na određeno radno vrijeme, a od zaposlenih njih čak 39 posto radi više od 40 sati tjedno. Na nepovoljnu socijalnu situaciju upozoravaju dominantni odgovori da su poželjne karakteristike sadašnjeg i budućeg posla sigurnost zaposlenja (89 posto) i dovoljno slobodnog vremena (83 posto). Porazna je i činjenica da oko tri četvrtine mladih smatra kako su za uspješno zapošljavanje potrebne veze s osobama na pozicijama moći, utjecajni prijatelji i sreća. Trećina ispitanika iskazala je želju za emigriranjem, a najčešći motivi su očekivano ekonomske prirode: poboljšavanje životnog standarda, bolje mogućnosti zaposlenja i veće plaće.
Opsežno istraživanje o percepciji Europske unije među mladima proveo je i Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo tijekom 2018. godine, a pokazalo je slične rezultate kao i već spomenuta istraživanja. Mladi smatraju da se ekonomska i socijalna prava nisu posebno promijenila od ulaska Hrvatske u EU, osim što je sada lakše emigrirati u potrazi za boljim poslom, a gotovo 70 posto anketiranih smatra da je položaj mladih na tržištu rada u Hrvatskoj loš ili jako loš. Zanimljivo je i kako su na pitanje o tome što im je važno za ostanak u Hrvatskoj, ispitanici iz krajeva više pogođenih ekonomskim zaostajanjem i nesigurnošću odgovorili da je to rješenje ekonomskih problema, primjerice osiguranje radnog mjesta, stvaranje uvjeta za dostojan život i pružanja pomoći ljudima kojima je pomoć potrebna. S druge strane, mladi iz ekonomski prosperitetnijih krajeva, osim fokusiranja na ekonomske činitelje, odgovarali su da im je važan dostojan posao, poticanje poduzetništva, jačanje uvjeta za daljnje usavršavanje te uklanjanje nepotističko-koruptivnih faktora kako bi svi imali jednake mogućnosti bez obzira na povezanost s lokalnim političkim strukturama.
Bez utjecaja i povjerenja u sustav
Za razliku od ekonomskih mogućnosti za koje smatraju da su ostale iste ili su se pogoršale u zadnjih sedam godina, provedena istraživanja pokazala su da mladi smatraju kako se stanje ljudskih prava ipak malo poboljšalo. Tako istraživanje MMH navodi kako većina mladih (55 naprema 25 posto) smatra da su ljudska prava danas bolje zaštićena, no vlada i percepcija da su stvari bolje prezentirane u zakonima nego što funkcioniraju u praksi, kao i da je određene zakone – upravo zbog obaveza prema EU – Hrvatska bila primorana donijeti. Iako se ne bavi izravno pitanjem ljudskih prava, istraživanje Centra za demokraciju i pravo navodi slična razmatranja mladih koji su između ostalog istaknuli kako od EU očekuju poticanje transparentnosti, uređenje zakonodavstva (što uključuje veći nadzor i usklađivanje s europskim zakonima), uključenost u obrazovne reforme te poticanje ravnopravnosti u društvu.
Osim utjecaja na pravni sustav, poboljšanje ljudskih prava i prilika za obrazovanjem, mladi od EU najviše očekuju utjecaj na ekonomske prilike i izjednačavanje ekonomskih mogućnosti s građanima drugih europskih zemalja. Istovremeno, vlada općenito nepovjerenje u postojeći sustav i političke institucije te ispitanici smatraju da političari i političke stranke danas još manje nego prije sedam godina slušaju birače, pogotovo mlade. Politička participacija je vrlo niska, kao i spremnost mladih da se više uključe u političke aktivnosti. Primjerice, tri četvrtine FES-ovih ispitanika smatra kako bi trebali imati više mogućnosti da se njihov glas u politici čuje, no četiri petine ispitanika iskazuje nespremnost za preuzimanje bilo kakve političke funkcije.
Nešto detaljnije ovaj problem razjašnjuju ankete i rasprave istraživanja Centra za demokraciju i pravo. Gotovo 90 posto anketiranih smatra da je utjecaj mladih na donošenje odluka i javnih politika EU malen ili nikakav. Gotovo jednak broj mladih isto misli o svom utjecaju na donošenje odluka i javnih politika Hrvatske, što je možda razlog zašto je 59 posto anketiranih odgovorilo da je razina njihovog društvenog, odnosno političkog angažmana nikakva ili gotovo nikakva.
Slične, porazne rezultate nalazimo i u istraživanju participacije na lokalnoj razini koje je provela udruga Studio B u suradnji s općinom Vrbje. Ono pokazuje da su mladi slabo upućeni u nacionalne i europske institucije i udruge koje se bave njihovim interesima, a u velikoj mjeri smatraju da je politika dosadna i nepoštena te zato “ne žele biti dio toga”. Osim što se jako malo bave društveno-političkim temama, ne posjećuju javne tribine, ne idu na koncerte te ih se vrlo mali broj bavi humanitarnim i volonterskim radom. Umjesto toga većinu slobodnog vremena ispitanici provode u druženju s prijateljima, gledanju televizije te u kafićima, no s obzirom na interes za kulturnim sadržajima, radionicama i tribinama, čini se da je prividna nezainteresiranost za kulturne sadržaje rezultat činjenice da manje sredine ni ne nude puno drugih mogućnosti. Osim toga, ispitanici smatraju da bi veća zastupljenost mladih u tijelima vlasti na svim razinama, te obraćanje mladima i uzimanje u obzir njihovog mišljenja prije donošenja odluka potaknula mlade na aktivnije sudjelovanje u političkom procesu.
Istraživanje FES-a zaključuje kako je današnja generacija mladih prepoznatljiva po nezadovoljstvu vlastitim društvenim statusom i okruženjem. Nezainteresirani su za politički aktivizam jer ga prvenstveno smatraju aktivnošću za zadovoljavanje osobnih, umjesto javnih interesa. Smatraju kako politika rezultira isključivo korupcijom, a društveni angažman i aktivizam neefikasni su i nezanimljivi alati djelovanja te se njima isplati baviti jedino u svrhu poboljšavanja vlastitih pozicija, čak i nauštrb javnog dobra. Mladi se uglavnom slažu da su pozitivni aspekti ulaska u EU neznatni, ali većina se također slaže da je ne treba napustiti s obzirom na to da ni sam izlazak iz EU vjerojatno ne bi donio nikakve promjene na bolje.
Sukladno društvu u kojem žive, mladi su međusobno socijalno raslojeni pa su i njihove šanse za samoostvarenjem različite. U kontekstu različitih postojećih strukturnih prepreka, uspješnost društvene integracije mladih više ovisi o obiteljskim resursima nego društveno stvorenim uvjetima što će generirati buduće socijalne nejednakosti, navodi se u zaključku FES-ovog istraživanja. Nepovoljna situacija u kojoj se mladi nalaze dodatno je ugrožena višestrukom krizom koju donosi pandemija, zbog čega je Mreža mladih Hrvatske Vladi uputila zahtjeve o nužnim potezima koji mogu pomoći u rješavanju egzistencijalnih problema i unaprijediti društveni položaj mladih. Cilj je bio ponuditi konstruktivna rješenja za realne probleme pa se, prije svega, očekuju bolji radni uvjeti kroz ugovore na neodređeno i borbu protiv prekarnosti, rješavanje problema stanovanja kroz zakonsku regulaciju te javno ulaganje, promjene u obrazovnom sustavu u vidu uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja te investicija u strukovno obrazovanje. Konačno, adresirana je i nužnost bolje suradnje između donositelja odluka i sektora mladih, kao i sudjelovanje samih mladih osoba u kreiranju budućih politika. Jedna od pretpostavki za razvoj javnih politika u ovom području svakako je očekivani Nacionalni program za mlade za razdoblje od 2020. do 2024. godine, a kako će on odgovoriti na ova otvorena pitanja tek nam predstoji vidjeti.
Tekst je nastao u sklopu projekta I to je pitanje kulture? koji provode Udruga za promicanje kultura Kulturtreger kao nositelj i Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva kao partner, u razdoblju od 19. kolovoza 2020. godine do 19. srpnja 2022. godine. Ukupna vrijednost projekta je 1.342.674,05 HRK, a sufinancira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 1.141.272,94 HRK.
Više o Europskim strukturnim i investicijskim fondovima možete saznati ovdje, a o Europskom socijalnom fondu na ovoj poveznici.
Objavljeno
