Tema Piše: Matija Mrakovčić
Među mnogim nedefiniranim i ponešto besmislenim ključnim smjernicama reformske Vlade, predstavljenim u Saboru 22. siječnja, pojavila se i odredba o zaustavljanju pokrenutog procesa trenutačne kurikularne reforme te najava revizije Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije na kojoj se reforma temelji. Revidiranje i zaustavljanje provođenja Strategije obustavilo bi rad na nizu projekata koji se trenutno provode, poput projekta E-škola za koji je osigurano više od 300 milijuna kuna, potom licenciranju ravnatelja i učitelja u osnovnim i srednjim školama, izradi modela vanjskog vrednovanja škola, provođenja strategija obrazovanja odraslih i strukovnog obrazovanja.
Uslijedila je reakcija javnosti i civilnog društva koja je upućivala na opasnost ovakve odluke koja odgađa osuvremenjavanje obrazovnog sustava i označava još nekoliko generacija učenika koji će biti funkcionalno nepismeni, demokratski insuficijentni i neprilagođeni tržištu rada. “Ono što uistinu zabrinjava jest dio programa koji govori o uvođenju nadzora škola i institucije glavnog školskog nadzornika. Svakome tko je ikada radio u obrazovnom sustavu jasno je kako se represijom ništa neće postići, vrlo je važno ovom sustavu pristupiti s idejom stalne želje za promjenom i osuvremenjavanjem”, istaknuo je Forum za slobodu odgoja u svom priopćenju.
Dan kasnije Hina prenosi reakciju novog ministra znanosti, obrazovanja i sporta Predraga Šustara koji kaže kako je “očito došlo do nesporazuma”. No, istaknuo je da će se nastaviti “sve što je dobro i u korist naše države” te da smo “mi jedna država i na tim osnovama mi nastavljamo dalje”. Zaustavljanje kurikularne reforme pokušalo se predstaviti kao običan tipfeler, no da novi ministar i ne vjeruje u potpunosti u to što govori implicira najava “korisnih komentara koji će poboljšati taj dokument” odnosno “kvalitetne smjernice koje je dala Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti”.
Isti dan kad su objavljene ključne smjernice i izglasana Vlada, Ekspertna radna skupina za provedbu Cjelovite kurikularne reforme objavljuje radne verzije šest kurikularnih dokumenata: prijedlog Jezično-komunikacijskog područja kurikuluma, prijedloge kurikuluma međupredmetnih tema Učiti kako učiti i Uporaba informacijsko-komunikacijske tehnologije, te prijedloge predmetnog kurikuluma za Povijest, Biologiju i Informatiku. Prijedlozi ovih kurikularnih dokumenata predstavljaju radne verzije jer u njih još nisu ugrađene primjedbe savjetnika, niti su izvršene konačna redaktura, lektura i grafičko uređivanje. Konačni prijedlozi svih kurikularnih dokumenata bit će objavljeni do kraja veljače nakon čega će prijedlozi biti upućeni u raspravu.
No, da situacija nije lako svodiva na grešku ili tipfeler ukazuju i izjave voditelja kurikularne refome Borisa Jokića koji za televiziju N1 priznaje da mu petak nije bio ugodan dan, no da oni nastavljaju svoj rad: “Radimo domoljuban posao. Ovo je pokušaj ljudi iz sustava da promijene sustav. Ako je ovo bila greška ja je prihvaćam kao takvu i bit ću partner bilo kojoj političkoj opciji koja želi poboljšati obrazovni sustav. U ovom timu nema ideoloških podjela, tu sudjeluju i ljudi s Kaptola”.
S obzirom da je objavljen prijedlog predmetnog kurikuluma za Povijest – predmet, vrijeme i ideološki okvir u kojem se kreće suvremeno hrvatsko društvo – voditelj je, za one koji ne vole iščitavati velike dokumente, požurio i na službenim stranicama reforme objasnio kako je “posebno naglašena važnost učenja o Domovinskom ratu i suvremenoj Hrvatskoj. Tako će u osnovnoj školi puno više nastavnih sati biti posvećeno ovoj važnoj temi. Na srednjoškolskoj razini jasno su predložene dvije teme: “Domovinski rat kroz iskustva pojedinaca” te “Franjo Tuđman i samostalna Hrvatska”. Učitelji i učenici će moći vrlo duboko ući u ovu tematiku na način da je obrađuju 30 i više nastavnih sati”. Inače, objavljene radne verzije za sada ukazuju na zadržavanje fokusa na ono zbog čega je kurikularna reforma i pokrenuta: veću autonomiju nastavnika u poučavanju i usmjerenost na misleći i kritični subjekt – učenika.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
