Dekonstrukcija retorike izvrsnosti

Piše: Vatroslav Miloš

Nakon knjige eseja Doba neobrazovanosti austrijskog filozofa Konrada Paula Liessmana koju je Jesenski i Turk objavio 2008. godine, u prijevodu nam stiže nešto starija, ali do sada u prijevodu nedostupna kritika suvremenog sveučilišta, i to iz američke perspektive. Liessman je svojom knjigom postavio iskrenu dijagnozu projekta ili, ako hoćete, vječne reforme u “društvo znanja”, čiji cilj “nije ni mudrost ni samospoznaja”, kako je u osvrtu na tu knjigu zapisao Neven Jovanović u Zarezu, “u njemu se uči prvenstveno radi učenja (kao kad se dugovi rade radi otplate dugova) – a znanje društva znanja zapravo je industrijalizirano znanje, ono koje se može masovno proizvoditi, kojim se može masovno baratati”.

Knjiga Billa Readingsa Sveučilište u ruševinama izašla je 1997. godine, tri godine nakon njegove smrti, a i dan-danas je podsjetnik da su stvari što se sveučilišta tiče otišle kvragu mnogo ranije nego što volimo misliti. “Sveučilište u ruševinama dramatičan je poziv na analizu utjecaja rastakanja uloge sveučilišta u zajednici”, ističe se u uredničkom predgovoru knjizi, “ali i na oblikovanje novih modela mišljenja i edukacije onkraj logike kvantifikacije i izvrsnosti te romantizirane nostalgije o ujedinjujućoj nacionalnoj kulturi”. 

Sveučilište je tako danas, čini se tako Readingsu iz pozicije izvanrednog profesora komparativne književnosti na Sveučilištu u Montrealu, korporacija kojoj je gotovo jedini cilj ostvarivati profit. Sve što nema utemeljenje u logici kapitala – prisjetimo se samo Centra za suvremene kulturalne studije u Birminghamu – slobodno može u rezalište. Poneka europska sveučilišta moguće i odolijevaju toj logici, ali za većinu američkih i engleskih sveučilišta, to je sasvim točno. Roba kojom se ostvaruje profit svakako nije znanje već ona jedinstvena kapitalistička moneta koju poznajemo i kao – izvrsnost. 

“Readings dekonstruira retoriku ‘izvrsnosti’ kojom”, piše David Harvey u svojoj kritici ove knjige u The Atlanticu, “sveučilišta pokušavaju prikriti prazninu u svojoj srži”. Mi se možemo tek prisjetiti kako je ista ta retorika dominirala u odgovorima na zahtjeve za potpuno besplatno i javno financirano školstvo, iznesnima tijekom blokade Filozofskog fakulteta 2009. godine, a prisutna je i danas.