
Piše: Martina Domladovac
U Američkoj saveznoj državi Georgiji nedavno je izglasan zakon o “religijskim slobodama”, kontroverzan zbog izrazite diskriminacije LGBT populacije. U početku je predstavljen kao mogućnost priziva savjesti za religijske predstavnike koji ne žele obavljati obrede vjenčanja gej osoba. Dodavanjem novih amandmana, zakon je priziv savjesti omogućio svim religijskim organizacijama, ali i religioznim osobama, odnosno svim tvrtkama i zaposlenicima. Osobe koje navedu iskreno religiozno vjerovanje ili moralna uvjerenja prema braku ne moraju se držati antidiskriminirajućih odredbi te imaju pravo odbiti pružiti uslugu osobi ili paru na temelju njihove seksualne orijentacije, prenosi AJC. To se prvenstveno odnosi na tvrtke koje organiziraju vjenčanja i pružaju slične usluge, no postavlja se pitanje što sve priziv savijesti podrazumijeva.
Krajem 2015. godine veliku medijsku pažnju dobio je slučaj Kim Davis, okružne službenice Savezne države Kentucky, koja je suprotno američkom zakonu, odbila izdati dozvole za sklapanje braka gej parovima. Svoje postupke opravdavala je tvrdnjom kako bi izdavanje takve dozvole narušilo njena kršćanska uvjerenja. Zbog nepoštivanja zakona Davis je šest dana provela u zatvoru, a na saslušanju je inzistirala da ne može ispuniti odredbe suda jer se to protivi njenim religijskim uvjerenjima prema kojima Bog definira brak kao zajednicu muškarca i žene. Dok se u medijima mjesecima raspravljalo o pravnim aspektima njene odluke, a njeno “pravo na izbor i slobodno prakticiranje vjere” podržali su čak i neki predsjednički kandidati, malo tko se bavio “pravom na brak” parova koji su podnijeli zahtjev. I dok se pitanje sklapanja braka i njemu popratnih sadržaja čini banalno u širem društvenom kontekstu, pravo na priziv savjesti može imati i puno ozbiljnije posljedice. Tijekom 2014. godine američki je vrhovni sud, na temelju parnice koju je pokrenula kompanija Hobby Lobby, donio odluku da korporacije u vlasništvu religioznih obitelji nisu obavezne financirati kontracepcijska sredstva za svoje radnice. Osim što se radnicama oduzima pravo inače zagarantirano prema Affordable care zakonu, ovom odlukom zaštita religijskih sloboda proširena je i na komercijalne, profitne organizacije, te je otvorena mogućnost osporavanja svih zakona koji u nekom smislu ograničavaju nečije prakticiranje vjere.
U Hrvatskoj priziv savjesti također sve više utječe na pristup zakonom zagarantiranim pravima. Osim prava na pobačaj koji je, iako legalan, često nedostupan jer se velik broj liječnika poziva upravo na pravo priziva savjesti, 2013. godine pokrenuta je rasprava o istom pravu ljekarnika. Vlasnica ljekarne u Dugom Ratu tom je prilikom jednoj ženi odbila izdati kontracepcijske pilule pozivajući se upravo na priziv savjesti, no kasnije se pokazalo da ljekarnici ipak nemaju tu mogućnost. Granice priziva savjesti i vlastitih uvjerenja dolaze u pitanje i kada se na temelju njih, na primjer djeci uskraćuje pravo na pristup informacijama – prvenstveno o vlastitom tijelu – bilo da ih uskraćuje država neprovođenjem zdravstvenog odgoja, bilo da ih uskraćuju djetetovi roditelji ili skrbnici.
Zakon o religijskim slobodama države Georgije ipak bi mogao “pasti”, no ne zato što “takvi zakoni omogućavaju homofobima da koriste svoja uvjerenja kao štit“, kao što piše u izvještaju Wada Hendersona iz organizacije za građanska i ljudska prava, ili zato što bi, prema izjavi Human Rights Campaigna, “takav zakon omogućio bolnicama i medicinskom osoblju odbiti pružiti njegu LGBTIQ osobama”. Kako bi se zakon mogao provoditi, prvo ga treba potvrditi guverner Nathan Deal. Guverner je najavio da se ne slaže s njegovim izmjenama nakon što su protiv zakona ustale moćne državne korporacije, uključujući Microsoft, Google, Coca-Colu i Home Depot. Kompanije tvrde da bi donošenje takvog zakona moglo imati vrlo negativan utjecaj na državnu ekonomiju zbog mogućih bojkota proizvoda ili otkazivanja događaja. Stoga postoji mogućnost da će upravo potrebe krupnog kapitala ipak utjecati na odustajanje od ovog diskriminirajućeg zakona.
Objavljeno