Kritika Sergiu je vrata svijeta stripa odškrinuo otac Gian Luigi Bonelli kojeg, bez imalo zadrške, možemo smatrati najzaslužnijim za poslijeratni uspjeh izdavačke kuće koja će u danima najveće slave nositi ime njegova sina – Sergio Bonelli Editore. On je stvorio i standardizirao “Bonellijev format” kojeg karakteriziraju čvrste korice, crno bijelo izdanje sa serijskim pričama od 96 do 300 stranica i mjesečni ritam izlaženja. Osim toga, u povijest stripa se upisao kao otac jednog od najprodavanijih i najpopularnijih talijanskih stripovskih junaka, Texa Willera. Sergio je na čelo relativno malene izdavačke kuće došao 1957. godine i pretvorio je tijekom sljedećih par desetljeća u europskog giganta. Paralelno je cijelo vrijeme radio kao scenarist pod pseudonimom Guido Nolitta. Najpoznatije kreacije njegove imaginacije su Mladić s Divljeg zapada (1958), Sudac Bean (1960), Zagor (1961) i Mister No (1975). Nostalgična inventura odrastanja svakog tko je čitao stripove na jugoslavenskom prostoru otkriva da su dijelom mitologije postali upravo dva potonja junaka.
Suradnjom Sergia Bonellija i Galliana Ferrija stvoren je Zagor. Žanrovski hibrid nastao križanjem westerna, fantastike i horrora karakteriziraju jeftini zapleti puni općih mjesta zbog kojih strip pod analitičkom lupom izgleda kao šund proizvod. Generacijama odgojenim na pustolovinama stasitog junaka impozantne fizičke snage, prepoznatljivog kostima i karakterističnog bojnog pokliča koji uz pomoć simpatičnog meksičkog izjelice Chica štiti fragilan mir u Darkwoodu, to nikad nije bilo ni najmanje bitno. Zagor je bio neobavezno štivo za djecu i odrasle koji su se, zahvaljujući eskapističkom šarmu crno-bijele karakterizacije i naivnih dijaloga, mogli i htjeli osjećati kao djeca. Nostalgija još uvijek drži na životu Zagora koji će ove godine obilježiti pola stoljeća izlaženja.
Mister No je strip koji predstavlja Sergiov odlučni izlazak iz očeve sjene. Njegov protagonist je veteran Drugog svjetskog rata koji je sreću potražio u brazilskom gradu Manausu. Traumatizirani alkoholičar prgavog karaktera zbog kojeg je zaradio nadimak označio je dotadašnji vrhunac Bonellijeve ambicije. Mr. No je strip nešto kompleksnije fabulacije koja je otvarala mogućnost igranja s političkim motivima. Ipak, razlog zbog kojeg mu čitatelj pristupa je identičan razlogu koji je njegovog protagonista odveo u Manaus: želja da se ode “negdje što dalje”. Zadnji broj pod nazivom Novi život objavljen je u Italiji 2006. godine.
Sergio Bonelli je zaslužan za objavljivanje mnogobrojnih edicija koje su desetljećima odgajale ljubitelje stripa na ovim prostorima. Iz njegovih pogona izašli su – između ostalih – Komandant Mark, Martin Mystère, Dylan Dog i Nathan Never. Bonellijevi stripovi možda ne spadaju u kanonska djela, ali sigurno predstavljaju idealnu inicijaciju u ovu granu umjetnosti. S njegovom smrću nije završio samo život velikana stripa, već i djetinjstvo mnogih ljudi koje je trajno zadužio. Gradonačelnik Milana Giuliano Pisapia biranim je riječima ispratio Bonellija: “Svojim stripovima oduševljavao je generacije mladih i odraslih. Ostavlja nam u nasljeđe svoju umjetnost: svoje likove, od Texa Willera do Dylana Doga, s kojima je ušao u povijest stripa i uspomene na njihove avanture o kojima smo sanjali i kojih ćemo se sjećati.”
A. J.
Objavljeno
