Wilco u Zagrebu

Put od grupe s briljantnom pločom koja nema izdavača do grupe s briljantnom pločom koju izdaje za vlastitu izdavačku kuću u najmanju je ruku intrigantan. I u fenomenološkom i u soničnom smis

Grupa poput Wilca – koja je varijacijama od roots-rocka, preko folka, do vilsonesknog popa na ranijim izdanjima pokazala kameleonsku mušičavost – za ljude u odijelima bila je marketinška noćna mora. Njihova je sudbina u sustavu diskografskih giganata napokon bila zapečaćena nakon što je izdavačima bio predstavljen prekrasan, ali za “mainstream” pojmove hermetičan Yankee Hotel Foxtrot.

Godine 2001. stvari su bile ponešto drugačije u diskografskoj industriji – paranoja oko rapidnog pada prodaje fizičkih nosača zvuka nauštrb jeftinijih digitalnih formata bila je na vrhuncu, ali transglobalizacijski efekt interneta kao izrazito demokratičnog medija još uvijek nije uzeo maha – pa se grupa koja je doživjela i temeljite stilske i strukturne promjene našla u stanju egzistencijalne dezorijentiranosti. No, kako se to često kaže, umjetnički integritet ostao je netaknut.

Komentirajući odluku da u trenutku kada se nalaze u nezamislivoj poziciji – onoj bez izdavačke kuće – na internetu promoviraju novu ploču bez naknade, Jeff Tweedy je u intervjuu za Wired izjavio: “Odnositi se prema vlastitoj publici kao prema lopovima je apsurdno. Svatko tko odluči slušati našu glazbu postaje kolaborant. Ljudi koji glazbu promatraju kao trgovinu to ne razumiju. Oni govore o komadima plastike koje žele prodati, o intelektualnom vlasništvu u ambalaži. Mene ne zanima prodaja plastike”.

Serija hvaljenih albuma za relativno malenu specijaliziranu izdavačku kuću Nonesuch dovela nas je tako The Whole Love. Radi se o ploči izdanoj u vlastitoj nakladi, za novoosnovani dBpm Records, a koja je toliko fokusirana u svojem odstupanju od zadanih žanrovskih pravila da bismo je – unatoč tome što joj nedostaje himničnosti jednog Summerteetha ili melankolije spomenutog Yankee Hotel Foxtrota – bez problema mogli smatrati najzaokruženijim i najzrelijim djelom ovog čikaškog seksteta.

Kako to uistinu zvuči imat ćemo priliku svjedočiti 11. ožujka u ~~zagrebačkom klubu Aquarius~~ Paviljonu 9 Zagrebačkog velesajma kamo je zbog velikog interesa publike koncert premješten.