Blic U utorak, 7. siječnja, hrvatska umjetnička scena ostala je bez jednog od svojih najistaknutijih i u svijetu najprepoznatljivijih umjetnika. Ivan Ladislav Galeta, filmski autor, likovni i multimedijski umjetnik te jedan od pionira hrvatskoga videa preminuo je u Zagrebu nakon kratke i teške bolesti u 67. godini života.
Ivan Ladislav Galeta rođen je u Vinkovcima, 9. svibnja 1947. U Zagrebu je završio Školu primijenjenih umjetnosti (likovne tehnike primijenjene grafike), diplomirao na Pedagoškoj akademiji te na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1977. do 1990. voditelj je Multimedijalnog centra (MM) Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, prvog hrvatskog sustavnog prikazivača domaćeg i inozemnog eksperimentalnog filma i video umjetnosti. Od 1980. povremeni je gost predavač na nekoliko europskih sveučilišta, a svoj rad predstavlja u obliku predavačkih performansa u galerijama i muzejima.
Osnovao je i vodio umjetničko kino Filmoteke 16 (1991-1994). Od 1993. stručni je suradnik za medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a predavač od 1997. do umirovljenja u statusu redovnog profesora. Inicijator je uvođenja studija novih medija (2000) te studija animiranog filma i novih medija (2004) na istoj Akademiji. Filmove snima od 1968, a video djela od 1975. te od 1973. izlaže objekte-instalacije, fotografije-instalacije, prezentacije proširenog filma, video i televizijska djela, tekstove, zvučne instalacije, ambijentalne intervencije, ekološke projekte i akcije.
Jednako istaknut u svim stvaralačkim domenama, sveprisutan u javnom životu kao umjetnik, pedagog te pokretač mnogih javnih inicijativa, projekata i institucija, Galeta je ostavio hrvatskoj kinematografiji niz vrhunskih ostvarenja u području eksperimentalnog filma, kao i konceptualna likovna djela koja se nalaze u privatnim zbirkama, fundusima uglednih svjetskih muzeja i arhivima filmskih festivala.
Za svoj rad dobio je mnogo nagrada i priznanja, među ostalim, veliku zlatnu medalju za eksperimentalni film Dva vremena u jednom prostoru na 32. festivalu jugoslovenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu 1985 i istu nagradu za eksperimentalni film Sfaira 1986. godine, godišnju nagradu Vladimir Nazor za film Water Pulu (1999), visoko odličje Chevalier de l’ordre des Arts et des Lettres Ministarstva kulture i komunikacije Republike Francuske 2004, nagradu Oktavijan za najbolji eksperimentalni film na festivalu Dani hrvatskog filma 2012, glavnu nagradu na International Short Film Festivalu u Villachu za film Deep End Art 2012 te najvišu državnu nagradu Vladimir Nazor za životno djelo u području likovne umjetnosti.
Izvor: HFS
ObjavljenoObjavljeno
