Susret umjetnosti i neuroznanosti

Rad Ivane Franke dio je izložbe Zukunft Gehirn koja je od 11. ožujka do 11. lipnja postavljena u berlinskoj Znanstvenoj galeriji Max Planck. Umjetnica će u sklopu izložbe predstaviti instalaciju Vidjeti zatvorenih očiju iz 2011. godine, nastalu u sklopu istoimenog istraživačkog projekta znanstvenice Ide Momennejad koju je inicirao Alexander Abbushi u suradnji s Association of Neuroesthetics.  

Vidjeti zatvorenih očiju instalacija je načinjena od LED lampica koje su programirane da istovremeno trepere unutar frekvencija vrijednosti od 12 do 50 Hertza, u trajanju od 3 minute i 18 sekundi. Svaki bljesak svjetlosti traje 6 milisekundi, dok je duljina tamne pauze promjenjiva. Posjetitelji su, pozvani da sjednu ispred instalacije i zatvore oči, izloženi bljeskanju svjetla što proizvodi kvazi-halucinantne vizualne doživljaje protoka slika iza zatvorenih očiju. Svaka osoba ‘vidi’ drugačije slike i svatko različito opisuje percipiran prostor koji je u stalnoj mijeni, a nastao je iza zatvorenih očiju. Dijalog o sadržaju tih privida proširuje granice subjektivnih doživljaja vanjskog svijeta te je istovremeno i izazov znanstvenicima koji se bave preciznim mjerenjem trajanja svjesnih fenomena. 

Isti rad je u ožujku prošle godine bio objektom proučavanja na berlinskom skupu Umjetnost i neuroznanost u organizaciji muzeja Deutsche Guggenheim iz Berlina. Tom su prilikom umjetnici, estetičari, filozofi i neuroznanstvenici raspravljali o granicama percepcije stvarnosti konstruirane i izmijenjene slijedom intrinzičnog sastava ljudskog mozga.  

Izložba Zukunft Gehirn predstavlja postignuća neuroloških i kognitivističkih istraživanja Društva Max Planck. Kroz sedam tematskih cjelina na izložbi su prikazna dosadašnja saznanja, ali budući izazovi neuroznanstvenih istraživanja. 

Ivana Franke (Zagreb, 1973.) Diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te je nakon toga boravila na više studijskih programa uključujući Institut za istraživanje prostora (Institut für Raumexperimente) u Berlinu, Centar za suvremenu umjetnost Kitakyushu (CCA) u Kitakyushu, te Centar za suvremenu umjetnost PS1 u New Yorku. Predstavljala je Hrvatsku na 52. bijenalu u Veneciji 2007. samostalnom izložbom Latency, te na 9. bijenalu arhitekture u Veneciji 2004. zajedničkim radom Frameworks s arhitektima Petrom Miškovićem, Leom Pelivan i Tomom Plejićem. Realizirala je brojne projekte u suradnji s arhitektima uključujući Room for Running Ghosts sa studiom 3LHD i Light Carpet sa Studiom UP. Ostale izložbe uključuju Peggy Guggenheim Collection u Veneciji 2011., Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu 2011., Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci 2010., Umjetnički paviljon u Zagrebu 2009., P.S.1 Centar za suvremenu umjetnost u New Yorku; Manifestu 7 2008., Reykjavik Experiment Marathon 2008. te projekt Linienstrasse 113 u Berlinu 2007. godine. Živi i radi u Berlinu.