O ideologijama slike

Izložba Politike iznutra razmatra aspekt političkog unutar polja umjetnosti, kao i političnost načina gledanja umjetnosti danas.

borut_peterlin_630

Borut Peterlin, Flower Power, 2008 - 2012

Izložba Politike iznutra kustostice Irene Borić kroz radove Fokus Grupe, IC-98, IRWIN-a, Boruta Peterlina, Nives Sertić, Jonasa Staala i Hito Steyerl predstavlja različite umjetničke pozicije zauzete u odnosu prema ideologijama slike, njenoj reprezentacijskoj ulozi i strategijama njene dekonstrukcije (subverzije).

Izložba razmatra aspekt političkog unutar polja umjetnosti, kao i političnost načina gledanja umjetnosti danas. Koncepcijski polazi od televizijske serije Načini gledanja (“Ways of Seeing”) emitirane 1972. na BBC-u, čiji je autor John Berger prepoznao političko kao već upisano unutar polja umjetnosti. Razmatrajući Bergerove misli o reprezentaciji, izložba naglašava dvije pretpostavke. Prva se bavi kontekstom umjetničkih praksi, bilo da ga određuju različiti politički, ekonomski i društveni čimbenici ili je nanovo stvoren. Druga teza odnosi se na strategije izlaganja i medijaciju proizvedenih značenja. Unatoč ambivalentnosti koja dopušta pregovaranje između različitih čitanja, konstrukcija i proizvodnja značenja uvjetovana je specifičnom, često ideološkom pozadinom. Iz tog razloga, izložba ne dotiče isključivo sadržaj umjetničkog rada, već njegove ideološke konstrukte postavljajući pitanja o uzrocima i posljedicama reprezentacije, njezinom porijeklu, sadržaju, namjernim i skrivenim značenjima, i specifičnom korištenju vizualnog jezika i poruke. 

Borut Peterlin u foto seriji Flower Power pokazuje da značenje nije jednostavno dano, već se može podrivati iznutra, dekonstruirati i iznova stvoriti. Iako je značenje fotografija unaprijed osmišljeno u svrhu isticanja moći političara, Peterlin im uskraćuje pravo na moć prenoseći je na dekorativne cvjetne aranžmane. Istaknuto cvijeće tako postaje glavnim protagonistom zadane scene, dok političari ostaju samo prisutni, a njihova relevantnost upitna. 

Dok su u fotografijama Boruta Peterlina političari izgubili važnost, u radu Jonasa Staala Art, Property of Politics lokalni rotterdamski političari imaju ulogu medijatora. Rad je uobličen kao izložba pomalo neobičnih umjetničkih radova jer su njihovi vlasnici političke stranke koje su se natjecale na izborima za Gradsko vijeće Rotterdama 2010. Dok su ta djela unutar stranačkih ureda djelovala kao umjetnost, izmještena u galerijski prostor dobila su reprezentacijsku ulogu pojedinih ideologija.

U radu Kapital 1986-2013 IRWIN koristi slike prisvojene iz soc-realističnog, nacističkog i folk konteksta na vrlo precizan, ponavljajući i programatski način. Slike prisvojene iz konteksta prepunog ideoloških konotacija komponiranjem u jednu kompoziciju odriču tim znakovima originalan sadržaj iako je upravo taj sadržaj razlog njihova odabira. Sastavljene kao ikone, one uokviruju poznati repozitorij stvarajući istovremeno kontekst svoje reprezentacije. Teritorij ikone naglašen je lovačkim trofejima koji ikonama daju legitimitet neupitne svete prisutnosti.

U studiji slučaja hrvatskog nacionalizma devedesetih Fokus Grupa povezuje jezik nacionalizma s diskursom prirode i seksualnosti. U novom radu P.H.S.H.S. Oltar domovine Kuzme Kovačića pretvoren je u kubuse u mjerilu 1:1, i prenamjenjen u namještaj koji otvara ideološki dispozitiv slike hrvatskog nacionalizma.

Dok Fokus Grupa koristi dokumentarnu građu, IC-98 polazi od mita gradeći tako fiktivni narativ. U video animaciji Abendland: The Place That Was Promised suprotstavljena je mitološka prošlost i fiktivna budućnost. U ideji o mogućoj budućnosti, IC-98 opisuje vrlo staro, nakrivljeno drvo koje iscrpljuje svoju okolinu. Mitskom snu o Zapadu kao mjestu bogatstva  je suprotstavljena slika njegove mračne budućnosti.

Hito Steyerl u videu HOW NOT TO BE SEEN A Fucking Didactic Educational .Mov File. pokazuje kako biti nevidljiv/a kada se slike nalaze posvuda. Iako se prvenstveno bavi digitalnom slikom i njezinom rezolucijom kao indikatorom veće ili manje vidljivosti, u svojem radu postavlja pitanje o onima koji, neovisno o preciznosti slike, ostaju nevidljivi, odnosno o diskrepanciji između izuzetno moćnih i onih politički izuzetih. 

Site- specifičnim performansom Sve što vidim se kreće Nives Sertić pristupa pitanju gledanja tražeći odgovor u kreiranju svojevrsne koreografije. Mogu li načini gledanja postati ujedno i fizički put do gledanja? Pokret i pogled isprepleteni su kroz niz danih smjerova koji rezultiraju u ludičkoj koreografiji zamišljenih staza, formi i geometrijskih oblika. 

Izložba se otvara 17. travnja i ostaje otvorena do 8. lipnja 2014. u Likovnom salonu i Galeriji sodobne umetnosti u Celju. 

Izvor: ZCC

Objavljeno
Objavljeno

Povezano