Intervju U sklopu serije programa Sjeti se slobode kustoskog kolektiva WHW, u petak, 12. rujna u 19 sati, u zagrebačkom klubu MaMa, talijanski kustos i teoretičar Marco Scotini održat će predavanje Za alternativnu povijest. 20 godina Disobedience Archiva. Publika će imati priliku upoznati se s jednim od najznačajnijih međunarodnih arhivskih eksperimenata, koji se od 2005. kontinuirano razvija i transformira.
Disobedience Archive višefazni je i mobilni video arhiv koji istražuje odnos između umjetničkih praksi i političke akcije, i od samih početka funkcionira kao fluidna, otvorena i subverzivna struktura. Za razliku od institucionalnih arhiva čija je svrha pokušaj stabilizacije znanja i stroge hijerarhijske organizacije građe, ovaj arhiv funkcionira kao živi organizam koji se neprestano mijenja i time se udaljava od slike arhiva kao neutralnog spremišta znanja.
U protekla dva desetljeća Disobedience Archive predstavljen je više od dvadeset puta diljem svijeta, uključujući najznačajnije međunarodne manifestacije poput bijenala u Istanbulu (2022.), Veneciji (2024.) i Solunu (2025.). Iako uvijek polazi od iste jezgre video radova i istraživačkih materijala, arhiv se nikada ne prikazuje na isti način: svaki kontekst traži nove načine povezivanja, drukčije naglaske i drugačije političko čitanje. Projekt tako funkcionira kao svojevrsni atlas suvremenih praksi otpora, ali i kao laboratorij u kojem se arhiviranje pretvara u čin političke imaginacije.
Recentna izdanja uključivala su cjeline poput Diaspora Activism, posvećene transnacionalnim migracijama i novim oblicima građanstva u kontekstu neoliberalizma, te Gender Disobedience, koja okuplja umjetničke i aktivističke prakse koje raskidaju s heteronormativnim binarizmom i povezuju queer pokrete s antikapitalističkim borbama. Arhiv pritom okuplja radove umjetnika i kolektiva kao što su Ursula Biemann, Black Audio Film Collective, Seba Calfuqueo, Critical Art Ensemble, Maria Galindo i Mujeres Creando, Barbara Hammer, Khaled Jarrar, Zanele Muholi, Hito Steyerl, Raphaël Grisey i Bouba Touré, Nguyễn Trinh Thi, Želimir Žilnik i mnogi drugi.
Radovi spomenutih umjetnika_ca i kolektiva često polaze od konkretnih društvenih borbi, osobnih iskustava ili lokalnih povijesti, a svoju snagu dobivaju zajedničkim izlaganjem – naglašavajući nesposluh kao estetski i politički temelj arhiva. Njihova međusobna interakcija pritom otvara prostor za razmišljanje o tome što je zajedničko i kako se otpor artikulira u različitim kontekstima.
Razumijevanje političkih implikacija arhiva danas je ključno; arhiv nikada nije neutralan – on nije tek zbirka građe, već često rigorozan sustav reprezentacije koji istodobno bilježi i isključuje, čuva i briše. Subverzivni arhivi stoga otvaraju prostor za pitanja o tome što se pamti, a što ostaje izbrisano, tko odlučuje o tome i s kojim posljedicama. Upravo zato njihova snaga i potencijal leže u destabilizaciji dominantnih narativa i otvaranju prostora za alternativne povijesti. Oni bilježe i aktiviraju geste koje bi inače ostale izvan kanona, pokazujući kako sjećanje može biti mjesto borbe, a ne samo čuvanja. Disobedience Archive podsjeća nas da neposluh i otpor nisu tek povijesne epizode, nego stalni procesi pregovaranja o tome kakvo društvo želimo graditi.
Pokretač Disobediance Archivea Marco Scotini jedno je od ključnih imena međunarodne kustoske scene. Od 2025. djeluje kao umjetnički direktor NABA-e (Nuova Accademia di Belle Arti) u Milanu, a vodi i kustoske programe u torinskom PAV-u (Parco Arte Vivente). Do 2024. bio je umjetnički direktor FM Centra za suvremenu umjetnost u Milanu, a u svom radu fokusiran je na istraživanje i arhiviranje opusa suvremenih umjetnika_ca, uključujući Giannija Colomba, Berta Theisa, Lauru Grisi i Fondaciju Nanni Balestrini. Autor je knjiga Artecrazia, Politics of Memory i The Unarchivable, a kurirao je više od 200 izložbi u vodećim institucijama i na bijenalima diljem svijeta.
Predavanje u Zagrebu bit će prilika za upoznavanje s procesima i idejama koje oblikuju Disobedience Archive, ali i za raspravu o tome što znači arhivirati otpor, kako umjetnost može intervenirati u društvene tokove i zašto su ovakvi, subverzivni arhivi danas važniji nego ikada. Poseban segment događaja činit će i projekcija odabranih filmova iz arhiva, koja publici omogućuje neposredan susret s radovima koji su oblikovali ovaj dugogodišnji projekt. Radi se o jednom od najdinamičnijih međunarodnih arhivskih eksperimenata – arhivom koji nije pasivno spremište, već prostor pregovora, otpora i političke imaginacije.
Objavljeno
