Monumentalne, arhitektonske utopije

Dokumentarni esej Igora Grubića dio je bukureštanske izložbe koja istražuje važnost spomenika u procesu preispisivanja povijesti i sjećanja u zemljama bivšeg Istočnog bloka.

igor_grubic_spomenik_630 FOTO: Kreativni sindikat

Piše: Matija Mrakovčić

Dokumentarni esej Spomenik multimedijalnog umjetnika Igora Grubića dio je izložbe MonuMental Histories u Bukureštu. Izložbu organizira neprofitna umjetnička organizacija Experimental Project, a otvorena je do 8. svibnja.

Projekt MonuMental Histories istražuje važnost spomenika u procesu preispisivanja povijesti i sjećanja te ističe posljedice ideološke tranzicije koju su prošle ili prolaze zemlje bivšeg Istočnog bloka. Većina je tih spomenka napuštena ili “ponovno otkrivena” tijekom provođenja politike uljepšavanja novih sustava. MonuMental Histories multimedijski je projekt koji spaja video radove umjetnika i umjetnica čije djelovanje uključuje politički komentar povijesnih i društvenih manipulacija te ideoloških bavljenja vizualnom kulturom, kao i potencijale monumentalne, arhitektonske utopije izvan političkih interesa.

Rumunjski i jugoslavenski primjeri napuštenih, uništenih ili zaboravljenih spomenika, kao i reference na povijesne traume, krhkost memorije i nedostatak povijesnih dokaza, razbijanja uobičajenog pogleda u odnosu na ikonografiju moći, stvaraju kontekst za konstrukciju i rekonstrukciju specifičnog dijaloga s povijesti i sjećanjem kroz filter suvremene video umjetnosti u Rumunjskoj, Hrvatskoj i Njemačkoj.

Grubićev Spomenik iz 2015. godine jest poetski, eksperimentalni dokumentarni film koji se bavi “prvorazrednom kulturnom i političkom temom na meditativan, filozofski način”. Radi se o prikazu nekoliko apstraktnih, modernističkih spomenika iz doba socijalizma koji zajedno s moćnom prirodom koja ih okružuje čine dojmljive vizualne metafore, svojevrsnu vizualnu poeziju. 

Spomenik je zamišljen kao vizualni esej (bez dijaloga i naracije) o “životu” tih impresivnih djela socijalističkog kiparstva i stanju u kojem se nalaze, propitujći njihovu današnju svrhu. Iako se to na nekima gotovo ni ne vidi, mnogi od spomenika bili su bombardirani, djelomično srušeni ili teško “ranjeni” tijekom 1990-ih. Upravo je sustavno uništavanje antifašističkih spomenika u Hrvatskoj tijekom prve polovice 90-ih i Domovinskog rata, kad je stradalo oko 3000 spomenika, bilo motivacija za snimanje filma.

Film je nastao u produkciji Kreativnog sindikata, umjetničkog udruženja koje okuplja nagrađivane filmske autore i djeluje kao video produkcijski studio.

Na izložbi u kulturnom centru Gabroveni ARCUB sudjeluju i rumunjski umjetnici Irina Botea, Cătălin Burcea, Sorin Oncu, Anca Munteanu Rimnic, Marilena Preda Sânc, Gabi Stamate i Valeriu Șchiau te njemačka umjetnica Elana Katz

“Povijest je sama po sebi spomenik, nestabilna konstrukcija koja svoje svjedoke autoritarno podređuje, ali isto tako osigurava konstruktivni okvir za istraživanja, debate i promjene”, napisala je u uvodniku izložbe kustosica Olivia Nițiș.

Objavljeno
Objavljeno

Povezano