Memorijal klimatskim promjenama

Piše: Martina Domladovac

U washingtonskom Centru John F. Kennedy za izvedbene umjetnosti (John F. Kennedy Center for the Performing Arts) predstavljena je izložba radova natječaja Spomenici za budućnost (Memorials for the Future). Nekoliko organizacija pokrenulo je natječaj kojim se željelo potaknuti drugačiji način promišljanja javnih spomenika te preispitati naše osjećaje i iskustva prema takvim urbanim intervencijama. Dizajneri, umjetnici i znanstvenici društveno-humanističkog područja pozvani su da u sklopu natječaja razviju nove načine komemoracije ljudi i događaja koji će biti više uključivi te istovremeno odgovarati na trenutna ograničenja pomišljanja i izgradnje spomenika. Upravo Washington, glavni američki grad i prijestolnica monumentalnih, tradicionalnih spomenika, predstavlja zanimljiv prostor za eksperimente i novi pristup spomeničkoj baštini.

Pobjednik natječaja bio je prijedlog krajobraznih arhitekata Erika Jensena i Rebecce Sunter, naziva Klimatski kronograf. Predviđena pozicija spomenika klimatskim promjenama na obali je rijeke Potomac unutar parka Istočni Potomac u Washingtonu, a trebao bi se sastojati od niza trešnjinih stabala posađenih u redovima. Podizanjem razine mora redovi stabala postepeno bi počeli odumirati predstavljajući tako izravan dokaz naših pogubnih navika i načina života. Osim naglašene vizualne prezentacije, memorijalni spomenik zamišljen je i kao park, odnosno prostor druženja i provođenja aktivnosti na otvorenom, pri čemu bi njegovo progresivno smanjivanje utjecalo na svijest posjetitelja o svijetu koji odumire. 

Iako je natječaj zamišljen prvenstveno kao razmjena ideja i prezentacija novih pristupa, a za sada ne postoji plan ostvarenja pobjedničkog rješenja, pristigli radovi pokazali su da monumentalne javne spomenike možemo promišljati i na drugačije načine. David van der Leer, ravnatelj Instituta Van Alen, uključenog u natječaj, u rekao je kako “Klimatski kronograf i drugi finalisti dopuštaju da razmišljamo izvan često ustaljene prirode memorijalnog dizajna, gledajući ponad svečanih mramornih skulptura muškaraca u uniformama na konjima te zamišljajući emocionalno rezonantne spomenike otvorene različitim interpretacijama”. Natječajem se također željelo, osim sjećanja na prošlost, potaknuti promišljanje budućnosti, odnosno kako naši postupci danas utječu na izgled sutrašnjice. U opisu dodijeljene prve nagrade zato između ostalog stoji i kako “za razliku od spomenika koji konvencionalno obilježavaju trenutak u prošlosti, ovaj izgledom tradicionalni spomenik nudi drugačiju interpretaciju pejzaža i živi je izložak koji dozvoljava ljudima interakciju s prostorom dok nepredvidivo evoluira kroz vrijeme”.