Iskorištavanje slabo reguliranog tržišta

Piše: Martina Domladovac

Nakon što je njemački list Süeddeutsche Zeitung objavio dokumente nazvane Panama Papers, osim političkih i financijskih vrhova svijeta, uzdrman je i svijet umjetnosti, točnije tržište umjetnina. Uvidom u dokumente koji su procurili iz panamske odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca, specijalizirane za skrivanje bogatstva preko fiktivnih kompanija, otkriveno je da su njihovi klijenti stajali iza ključnih aukcija umjetnina kao i u prikrivanju posjedovanja djela koja su otuđili nacisti.

Proučavanjem dokumenata na kojem radi Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ), otkriveno je da je Modiglianijeva slika Čovjek sa štapom, koju potražuje unuk Oscara Stettinera, židovskog galeriste čije su umjetnine popljačkali nacisti, u vlasništvu obitelji Nahmad. Nahmadi su djelo kupili na aukciji 1996. godine za 2 milijuna funti, a 2008. su ga pokušali prodati za 18 do 25 milijuna. Kad ih je 2011. godine unuk vlasnika tužio tražeći povrat slike, parnica je obustavljena jer je obitelj Nahmad na sudu ustvrdila nisu vlasnici oni, nego tvrtka International Arts Center. No, dokumenti koji su nedavno procurili u javnost dokazuju da je tvrtka Mossack Fonseca još 1995. godine za obitelj Nahmad otvorila spomenutu fiktivnu tvrtku. 

Osim toga, Mossack Fonseca mnogim svojim drugim klijentima omogućila je infrastrukturu za potajno trgovanje i transakcije umjetnina i radova autora kao što su Van Gogh, Rembrandt, Chagall, Matisse, Basquiat i Warhol.  Dokumenti pokazuju da su kupci i prodavatelji umjetnina koristili iste mračne kutke globalnog financijskog sustava kao i diktatori, političari, prevaranti i drugi profiteri anonimnosti koju takve tajne zone pružaju. Zadnjih godina, kako su cijene umjetnina narasle, transakcije su često zamračivane korištenjem predstavnika, fiktivnih “prekomorskih” kompanija, slobodnih tržišnih zona, manipuliranih aukcija i privatnih prodaja. Tajnovitost se može legalno koristiti za izbjegavanje publiciteta, ograničavanje pravne odgovornosti i olakšavanje transakcija van granica država. Isto se tako može koristiti i za izbjegavanje plaćanja poreza i zamagljivanje sumnjive kupnje i posjedovanja djela. S obzirom na to da su umjetnine skupe, a tržište slabo regulirano, postoje sumnje da se takve transakcije koriste za pranje novca.

Međunarodni novinarski istraživački tim vjeruje da je ovo tek vrh ledenog brijega te da bi se djelima koja su procirkulirala fiktivnim kompanijama u režiji Mossack Foncesce, mogao opremiti jedan sasvim solidan muzej.