Intervju Waiting for the revolution naslov je samostalne izložbe Sanje Iveković koja će od 2. lipnja do 16. rujna biti postavljena u luxemburškom muzeju Mudam. Ova retrospektivna izložba, na kojoj će biti predstavljen rad umjetnice od 1975. godine do danas, u Luksemburg dolazi deset godina nakon umjetničinog kontroverznog projekta Lady Rosa of Luxembourg, koji je tematizirao često previđena pitanja uloge žene u ratnim vremenima.
Sanja Iveković (1949.) jedna je od ključnih umjetnica koja se nakon 1968. godine pojavila s post-objektnom, konceptualnom umjetnošću poznatom kao nova umjetnička praksa te je aktivna i danas. Njezin rad od ’70-ih naovamo obuhvaća brojne medije, poput fotografije, performansa, videa, instalacije i akcije te se može okarakterizirati kao kritička umjetnička praksa, uložena u politiku slike i tijela te analizu konstrukcije identiteta u medijima, koja koristi strategije političkog angažmana, solidarnosti i aktivizma. Na tadašnjoj jugoslavenskoj i hrvatskoj sceni, Iveković je bila prva umjetnica koja je usvojila feminističku perspektivu u svom umjetničkom i aktivističkom radu. Nakon proklitičke promjene 1989. godine, uglavnom se bavi kolapsom socijalističkog režima i posljedicama trijumfa kapitalizma i tržišne ekonomije na uvjete života, osobito žena.
Od njene rane fotografije i performansa, do velikih suradničkih i javnih projekata posljednjih godina, Iveković je slijedila promjenu mjesta individualnih i osobnih vrijednosti te kako se one pojavljuju (ili ne pojavljuju) u javnosti. Ograničenja politike, ekonomije i roda konzistentno služe kao neizbježna pozadina njenog rada – pozicija koja preživljava promjene od 1989. godine, promijenjena ali netaknuta. U njenom upornom istraživanju granice između javnog i privatnog jastva, Iveković suptilnu insinuira kolektivnu odgovornost koju dijelimo za stvari koje se oko nas događaju. Takvim pristupom, bez ikakvog moralnog nagovaranja, njena nam umjetnost dozvoljava da jasnije vidimo međuovisnost stvari i sposobnost rasta naših akcija, od malih gesti do velikih narativa.
Roxana Marcoci, kustosica odjela za fotografiju njujorškog muzeja suvremene umjetnosti MoMA, krajem prošle godine postavila je prvu retrospektivnu izložbu Sanje Iveković u SAD-u naslova Sweet violence. Tom prilikom izdan je istoimeni katalog u kojem se uz tekstove o neo-avangardnoj umjetnosti u bivšoj Jugoslaviji nalazi i esej Terryja Eagletona, u kojem ugledni britanski književni teoretičar nastavlja svoja razmišljanja o tragediji i nasilju u umjetnosti.
Izvor: SI
ObjavljenoObjavljeno
