Indošev trijumf

Na natječaj je pristiglo dvjesto četrdeset i devet radova, od kojih je stručni žiri odabrao četrdeset za izložbu koji su bili u konkurenciji za otkupne nagrade u recentnom vizualnom umjetničkom stvaralaštvu.

Prva nagrada i iznos od sedamdeset i pet tisuća kuna pripali su Damiru Bartolu Indošu za zvučnu instalaciju i performans O postajanju Čovjeka šahtofona. Osebujni instrumenti koji se već godinama pojavljuju u predstavama i performansima Damira Bartola Indoša nastaju od različitog reciklažnog materijala, civilizacijskog otpada i funkcioniraju kao zvučne instalacije. “Muzički stroj” ili “kolektivni asamblaž”, kako sam autor naziva recentni šahtofon, moguće je dovesti u vezu s tradicijom Fluxusa i neoavangarde, Prepariranim klavirom Johna Cagea primjerice, ili performansima Georga Brechta. No instalacija sastavljena od opruga, poklopaca za šahtove, automobilskih farova, mikrofona i nadzornih kamera, jednako će dobro funkcionirati i danas, otvarajući mogućnost interpretacije na temelju suprostavljenih pojmova unutra/van; kriptičnog, zatvorenog, anarhičnog svijeta unutra i njegovog odvajanja i emitiranja u vanjski, javni prostor. Indošev Šahtofon u zbirci Muzeja suvremene umjetnosti donosi jednu čitavu priču, ne samo o njegovu konceptu postajanja čovjeka- šahtofona i razvijanja ideje shizofonije odvajanjem zvuka i slike od izvora, kao još jedno autorovo traganje za autentičnim oblicima pobune protiv globalnih stereotipa društva, nego posredno, obogaćuje Muzej pričom i o samom umjetniku. Od kraja sedamdesetih godina prošloga stoljeća Damir Bartol Indoš sudjeluje u stvaranju antikazališta poznatog pod nazivom Kugla glumište, ali i poslije, kada djeluje samostalno, nastavlja misiju pomicanja granica između različitih umjetničkih disciplina, kršenja tradicionalnih kanona, te suverenog stvaranja platforme za otvaranje prostora slobode novim mogućnostima umjetničkog izraza.

Druga nagrada i iznos od sedamdeset tisuća kuna pripali su Renati Poljak za videorad Režiranje glumaca / režiranje uvjerenja. Renata Poljak u prvom dijelu filma sugestivnim fragmentima evocira glavni lik iz popularne televizijske serije koju pamti iz djetinjstva, dok je drugi dio strukturiran kao dokumentarni intervju s osobom koja je taj lik 1979. godine utjelovila. Riječ je o sada četrdesetosmogodišnjem radijskom spikeru Ivanu Kulundžiću koji je nešto više od jednog desetljeća nakon što je kao dječak odglumio Boška Buhu i sam postao borac u Domovinskom ratu. No, fiktivni lik ponovno neće postati stvaran, budući da je cijeli intervju unaprijed sastavljen i izrežiran. U ovom jednostavno i precizno strukturiranom video radu, autorica suprotstavljanjem dvaju kontradiktornih ideoloških diskursa svjesno provocira gledatelja, otvarajući univerzalno pitanje konstruiranja identiteta, kolektivne i osobne memorije u turbulentnom razdoblju radikalnih političkih mijena.

Treća nagrada i iznos od šezdeset i pet tisuća kuna pripali su Luizi Margan za prostornu instalaciju Izvan uloge. Kao podloga radu Izvan uloge poslužila je dokumentarna fotografija na kojoj je zabilježena umjetnička akcija zagrebačke grupe TOK iz sedamdesetih godina koja se, kao javni prosvjed protiv komercijalizacije umjetničkog rada, zbila u okviru urbane manifestacije KunstMarkt u Grazu. Intervencijom u pronađenu fotografiju iz dokumentacije Galerije SC-a u kojoj tada izlaže, Luiza Margan odvojit će umjetnost od stvarnosti: umjetnike s transparentima i grupu radnika okruženu prometnim znakovima koji su se slučajno zatekli na ulici za vrijeme performansa, te postaviti pitanje: “Tko radi i tko gleda, tko i što se izvodi? ” Slično prisvajanje dogodit će se u drugom dijelu rada pod nazivom Proba (Akcija!) u obrnutom postupku, budući da će stvarna situacija skidanja dasaka s pozornice poslužiti kao materijal za stvaranje novog rada u formi kratkog audioigrokaza – fingiranog autoritativnog dijaloga umjetnice s radnicima na sceni. Nagrada višedjelnoj prostornoj instalaciji jednoj od najmlađih sudionica ovogodišnjeg natječaja T-HT@MSU dodijeljena je zbog sadržaja i načina na koji je impostiran, a u kojemu umjetnica na diskretan i subverzivan način uvodi etičko pitanje korištenja stvarnosti u umjetničke svrhe, osvrće se na sustav komercijalizacije umjetnosti, i napose instrumentalizaciju rada u duhovnom kontekstu umjetničkog stvaralaštva.

Pohvale međunarodnog stručnog žirija autorima triju radova koji nisu mogli biti nagrađeni, ali su zaslužili da budu istaknuti, otišli su Silviju Vujičiću za ciklus radova Roşu/ kao krv, Sandru Đukiću za Body Scan, te Marku Markoviću za Rad spašava. U stručnom povjerenstvu ove godine sjedili su ravnateljica MSU-a Snježana Pintarić, povjesničarka umjetnosti i kritičarka Evelina Turković, kustosica MSU-a Radmila Iva Janković, direktorica Centra za savremenu umjetnost Sarajevo Dunja Blažević, teoretičar, kustos i umjetnik Darko Fritz, medijski umjetnik Zlatko Kopljar i ravnatelj Muzeja suvremene umjetnosti u Antwerpenu Bart de Baere.

Izvor: MSU