Potaknuti njegovim djelom, za temat pišu Midhat Ajanović, Etami Borjan, Nikica Gilić, Tatjana Jukić, Petar Krelja, Krunoslav Lučić, Irena Paulus, Jurica Pavičić i Tomislav Šakić, uz uvodnu riječ Brune Kragića i razgovor Petra Krelje s Hrvojem Turkovićem. U znaku toga velikana hrvatske filmologije je i Ljetopisova rubrika Nove knjige, u kojoj se Tomislav Čegir i Jurica Starešinčić osvrću na Turkovićeva recentna književno-teorijska ostvarenja.
Dvobroj donosi i esej Vjerana Kovljanića o stvaralaštvu Pedra Coste, kao i osvrte na nedavno održane filmske festivale i revije.
Rubrika eseja o novim filmovima donosi recenzije filmova sa zimskog i proljetnog kinorepertoara. O filmovima Cvjetni trg, Halimin put, Master, Slučajni prolaznik, Zagrebačke priče 2 i Zvijeri južnih divljina pišu Jelena Pašić, Josip Grozdanić, Petra Vukelić, Marijan Krivak, Boško Picula i Mario Slugan.
Hrvoje Turković diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1972), magistrirao filmske studije na New York University (1976) i doktorirao filmskoteorijskom tezom u Zagrebu (1991). Od 1977. do 2009. predavao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a od 1998. godine obnaša funkciju predsjednika Hrvatskoga filmskog saveza. Uz više od 700 tekstova u raznim publikacijama, objavio je knjige Filmska opredjeljenja (1985), Strukturalizam, semiotika, metafilmologija (1986), Razumijevanje filma (1988), Teorija filma (1994, 2000), Umijeće filma (1996), Suvremeni film (1999), Razumijevanje perspektive (2002), Hrvatska kinematografija (s Vjekoslavom Majcenom, 2003), Film: zabava, žanr i stil (2005), Narav televizije (2008; nagrada Kiklop za publicistiku) te Retoričke regulacije (2009). Snimio kratki film Zastajkivanje u Kino-klubu Zagreb (1967.). Napisao scenarij za srednjometražni dokumentarni film Zlatko Grgić (red. Stjepan Filaković; 1996.). Napisao i režirao četiri filmska mini-eseja za HRT. Dobitnik je nagrada Vladimir Nazor i Vladimir Vuković za životno djelo.