Pripremio: Tomislav Žilić
Nastojanja psihoanalize da raščlani i usustavi kompleksna psihološka stanja i fenomene koji se manifestiraju u fikcionalnim tekstovima nije nikakva novina, kao ni zahvat koji psihoanaliza ima kada je u pitanju istraživanje filmskog medija. Knjiga Cinema as Therapy: Grief and Transformational Film Johna Izoda i Joanne Dovalis fokusira se na izdvajanje psiholoških struktura koje kroz prokazivanje paralizirajuće ljudskog stanja tugovanja, gubitka i smrti usmjeravaju na potencijal filmskog medija da stvori prijelaz iz traume u transformaciju.
Publikacija “nudi razumijevanje načina na koje emocionalni život može biti potaknut na promjenu kroz filmove. Izod i Dovalis zapažaju da je film medij koji ljude uvodi u virtualni dijalog s vlastitim nesvjesnim, kao i s kolektivnim nesvjesnim njihove kulture. Analizirajući značenja svakog filma i specifične primjere gubitka, autori demonstriraju kako filmsko iskustvo stvara priliku za psihološku pripremu za neizbježne gubitke s kojima se svi moraju suočiti”, stoji u osvrtu izdavača, Routledgea.
U knjizi su analizirani Million Dollar Baby (2004.) Clinta Eastwooda, Birth (2004.) Jonathana Glazera, trilogija Tri boje (1993-94.) Krzysztofa Kieślowskog, The Son’s Room (2001.) Nannija Morettija i The Tree of Life (2011.) Terrencea Mallicka.
John Izod je profesor emeritus filma na sveučilištu Stirling. Iza sebe ima nekoliko publikacija, a vrijedi izdvojiti Screen, Culture, Psyche: A Post-Jungian Approach to Working with the Audience.
Joanna Dovalis je terapeutkinja i klinička psihologinja koja se ponajviše bavi fenomenom tugovanja.
Objavljeno