Svastika je moja trava

Izbor iz tjedna u medijima

Piše: Vatroslav Miloš

Slobodna Dalmacija otkazala je suradnju svojemu kolumnistu Borisu Dežuloviću. Uprava dnevnog lista to je učinila zbog odštete od 150 tisuća kuna koje, prema presudi Županijskog suda u Splitu, mora platiti desetorici čija je čast, ugled i dostojanstvo povrijeđeno Dežulovićevim tekstom Za njih bi bilo bolje da Bog ne postoji. S Dežulovićem – čija vještina interpretacije svakodnevnog uistinu nadilazi ove prostore, što potvrđuje i prošlogodišnji European Press Prize koji je primio za tekst Vukovar: Spomenik mrtvom gradu u prirodnoj veličini – solidarizirali su se kolege Jurica Pavičić i Ante Tomić otkazavši suradnju Slobodnoj. Novinarstvo je tako opet postalo vijest, a kriza raspadajuće struke – između korporativne servilnosti i egzistencijalnog kaosa – svakim se danom samo produbljuje. U ovom se trenutku još uvijek ne zna kako će ovi događaji utjecati na status Dežulovića, Pavičića i Tomića u drugim novinama EPH-ova imperija u kojima su angažirani. 

“Dok se uzorci poljudske trave nalaze na forenzičkoj obradi, vježbe iz socijalno-političke forenzike pozadine poljudskog incidenta i dalje okupiraju medijski prostor”, stoji u uvodu uredničkog komentara na stranicama Biltena, a tiče se “fantomske svastike” urezane u travnjak Poljuda. Fantomski je to događaj kao i onaj s kasnonoćnim klesanjem starog hrvatskog pozdrava u splitski spomenik ili formiranjem ljudske svastike u Livornu, čeka se tek da, barem na performativnoj razini, fantom skine masku i da se, kao što obično jest, ne desi ništa. “I da, nismo svi krivi. Uzalud lupetanja tipa ‘što smo kao društvo učinili…’ jer teško da smo uopće društvo”, piše Dean Duda u komentaru o slučaju za Forum: “Da smo kojim slučajem društvo već bismo odavno bili načisto što i kako s otpadom takva porijekla. Znali bismo gdje spadaju povjesničari zaposleni u javnim institucijama i na provincijskim televizijama koji na kojekakvim huškačkim tribinama na rubu transa tvrde da antifašizma nema u preambuli hrvatskog ustava, znali bismo gdje je mjesto legiji pizduna koja šera kojekakve pripovijesti o junačkoj borbi Hrvata protiv boljševizma, hrani internetske servise pjesmama hrvatskih legionara s obuke u Dollersheimu i Stockerau 1941. ili pak svršava nad zračnim podvizima naših mladića u bitci za Staljingrad”.

Istovremeno, u subotu, 13. lipnja, u Zagrebu je – uz prošireno područje borbe – održana četrnaesta Povorka ponosa. “Odgovor koji ove godine nude organizatori i organizatorice Pridea čini se ispravnijim nego ikad, piše Boris Postnikov u tekstu u Novostima, “Danas se ne autamo samo kao LGBTI”, poručili su u nedavnom proglasu, najavljujući subotnje okupljanje, “Autamo se kao feministkinje, autamo se kao antifašisti, autamo se kao protivnici klerikalne desnice, autamo se kao borkinje za radnička prava”. I, zaista, zaključuje Postnikov: “ako netko u Hrvatskoj ima pravo da taj poziv uputi, onda je to upravo manjina koja svoju borbu vodi mukotrpno, hrabro i postojano već deceniju i pol, manjina koja se prije dvije godine prva našla na ustavotvornom udaru raspomamljene desnice. Ako postoji razlog da se njen poziv shvati ozbiljno, onda je to sjećanje na vrijeme kada su ujedinjenja nastupila prekasno”.

“Veliki teorijski, kritičarski i spisateljski utjecaj Rolanda Barthesa vidljiv je danas na mnogo različitih područja: od književnosti, kritike i psihoanalize, preko semiologije i teorije značenja, do mode i kritike medija. Barthesovi tekstovi ne samo da imaju središnju ulogu u francuskome (post)strukturalizmu i novoj kritici, nego su ključni i za svaku interpretaciju ideologije, mitova građanskoga društva, fenomena svakodnevice i moći jezika”, stoji u najavi okruglog stola održanog povodom stote godišnjice rođenja ovog francuskog teoretičara, a koji je emitiran na Trećem programu HR-a i u kojem su – uz moderatoricu i autoricu emisije Katarinu Luketić – sudjelovali Nadežda Čačinovič, Nenad Ivić i Maja Vukušić Zorica. Okrugli stol ponedjeljkom možete poslušati ovdje. 

Reportažu Owena Hatherleyja o mikrorajonima, monolitnim stambenim strukturama moskovskih predgrađa, čija je gradnja započeta krajem 1950-ih kao “najveći eksperiment industrijaliziranog stambenog zbrinjavanja u povijesti” možete čitati u The Guardianu. 

Sounds of a Tired City je muzički medij posvećen rubnim, eksperimentalnim muzičkih praksama. U posljednjem izdanju svog podcasta ugostio je američkog gitarista Kena Camdena čiji novi album, Dream Memory, upravo izlazi za izdavačku kuću Kranky koji, kako se ističe u najavi podcasta, “predstavlja nastavak istraživanja novih tehnika i zvukova električne gitare”. 

Dva ikonička umjetnika 20. stoljeća, glumac, književnik i pjevač Christopher Lee i Ornette Coleman, saksofonist koji je “ponovno ispisao jezik džeza“, umrli su prošloga tjedna.