Rubrike Piše: Matija Mrakovčić
Krajem 2014, grupa aktivista zauzela je zgradu bivše plućne klinike u praškom kvartu Žižkov. Bivši radnički kvart postao je lokacija autonomnog društvenog centra povezanog sa češkim anarhističkim pokretom s početka 20. stoljeća. Tada je kolektiv znan kao Crna ruka okupirao prazne stanove i predao ih na korištenje radničkim obiteljima. U postsocijalističkoj eri, najpoznatiji je češki skvot bio Ladronka, iz koje su nakon sedam godina skvoteri izbačeni. Na taj je način završeno “zlatno doba” praške supkulturne scene. Autonomni društveni centar Klinika označio je novo doba praškog i češkog pokreta skvotiranja, politiziranog više nego ikada prije.
Tijekom proteklog desetljeća, odnos češke političke scene i skvotiranja bio je obilježen uglavnom strogim mjerama represije i beskrupuloznog policijskog postupanja, potpomognutog idejom da je nepovredivost privatnog vlasništva jedan od stupova slobodnoga društva. Jedan od dugovječnijih skvotova, Milada, postojao je jednaest godina samo zahvaljujući administrativnog greški koja zgradu uopće nije upisala u zemljišne knjige. Krajem ljeta 2013, jednodnevni događaj u Pragu okupio je brojne autonomne pokrete i inicijative koje su zauzele osam napuštenih zgrada u centru ukazujući na ozbiljan problem prepuštanja propadanju radi smanjivanja cijene zemljišta te kasnije izgradnje komercijalnih prostora – problem spekulacije nekretninama koji je dugi niz godina određivao život u Pragu, jednom od najbogatijih europskih gradova. Jedna od tema okupljanja bila je i beskućništvo odnosno nesklad između broja praznih prostora i ljudi bez doma te su inicijative uspjele privući i pažnju srednjestrujaških medija.
Skvotiranje bivše plućne bolnice 2014. odmaknulo se od pitanja privatnog vlasništva. Klinika, prazna od 2009, pripada državi i njome upravlja Vladin ured za upravljanje državnom imovinom. Prvih deset dana ilegalne okupacije privuklo je mnogo medijske i građanske pozornosti, aktivisti su očistili zapušten prostor koji je postao mjesto cjelodnevnog programa gdje lokalno stanovništvo ravnopravno sudjeluje u svim aktivnostima. Nakon prvog izbacivanja aktivista, organizirane su demonstracije koje su okupile oko tisuću ljudi te je lokalna administracija, predvođena čelnikom Češke zelene stranke, Matějom Stropnickýjem, pristupila pregovorima. Nakon mjesec dana, zaključen je jednogodišnji ugovor o korištenju i aktivisti su počeli voditi društveni centar koji je postao otvoren, sudionički i inkluzivni projekt nekoliko stotina ljudi.
Centar je na svakodnevnoj bazi počeo organizirati programe temeljene na volonterskoj bazi, pokrenut je projekt “uličnog” sveučilišta kojem su se pridružili mnogi češki intelektualci i akademici, centar je pokrenuo tečajeve jezika za strance, radionice i popravljaonice namještaja, javnu knjižnicu te prostore za ljude bez doma. U prostoru Klinike djeluju i drugi kolektivi i inicijative koji vode dućane za razmjenu, dječji centar i dječji vrtić te socijalnu praonicu rublja. Kolektiv je radio bez problema do kolovoza prošle godine. Nakon što je humanitarna kriza “zatekla” Balkan i Mađarsku, češki su aktivisti organizirali pomoć izbjeglicama, a centar je bio zatrpan kutijama i stvarima koje su prevozili na potrebna područja u Srbiji i Mađarskoj, ali i u češke detencijske centre.
No, što je izbjeglička kriza postajala sve ozbiljnija, sve je više češko društvo svjedočilo povećanju ksenofobnih i islamofobnih tendencija. Klinika je ubrzo došla u fokus radikalne desnice, češkog krila Pegide koja se ove jeseni sprema za lokalne izbore, te su svakodnevne prijetnje i zastrašivanja kulminirale napadom kamenjem i zapaljivim sredstavima u veljači 2016. U tom se trenutku dogodilo nešto neobjašnjivo: sama je Klinika proglašena sigurnosnom prijetnjom lokalnom stanovištvu te je praktično povučen znak jednakosti između njih i neonacističkih grupa. U tome su prednjačili načelnica nadležnog praškog okruga Vladislava Hujová, lokalni konzervativni čelnici, ali i predstojnica Vladinog ureda za državnu imovine Katherina Arajmu, a nedavno im se pridružio i češki predsjednik Miloš Zeman.
Nakon godine dane korištenja prostora, uslijedila je birokratska bitka. Lokalno vijeće odbilo je produžiti ugovor Klinici pod izgovorom da se u konkrenom prostoru bolnice mogu obavljati samo zdravstvene djelatnosti. No, spomenuti je Stropnický uspio doći u posjed dokumenta koji ukazuje na to da zahvaljujući odluci nekog službenika komunističke partije 1960-ih zgrada Klinike nije nikada dobila potvrdu namjene. Pregovori između aktivista i lokalnih vlasti nastavljaju se. Tijekom prve godine postojanja, Klinika je postala simbol otpora jačanju konzervativnih i autoritarnih tendencija u češkom društvu. Upravo to određuje pozadinu političkog pritiska i beskrajne potrage za načinima kako Kliniku zatvoriti.
Više o situaciji u kojoj se Klinika nalazi čitajte u tekstovima Nikolaja Savova na portalu Roar Magazine te Jana Bělíčeka i Apolene Rychlíkove na portalu Krytyka Polityczna.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
