Tema Izbor iz tjedna u medijima
Piše: Vatroslav Miloš
Nakon gostovanja u emisiji Stvarnost prostora pretprošlog tjedna, o čemu smo pisali, Iva Marčetić je na Biltenu objavila iznimno potrebnu analizu domaćih stambenih politika od 1991. naovamo. “Nedavno zamrzavanje tečaja švicarskog franka, potom pojava Živog zida kao političkog aktera koji je sjeo na temu deložacija, kao i nešto ozbiljniji potezi u prvim godinama djelovanja udruge Franak (kolektivna tužba protiv banaka) konačno su u prvi plan političkog diskursa dovele predugo zanemarivano stambeno pitanje. Međutim, djelovanje navedenih aktera uglavnom je ograničilo raspravu na teške posljedice zaduživanja u stambenim kreditima, dok su temeljna pitanja stambene problematike izostala iz javnog diskursa”, piše Marčetić.
U petak, 13. veljače, obilježena je sedamdeseta obljetnica bombardiranja Dresdena. Taj se događaj ove godine obilježava na pozadini demonstracija koje antiimigracijski pokret Pegida posljednjih mjeseci organizira u tom gradu, a koji se širi i na druge njemačke gradove. “Od jeseni, napadi na strance porasli su za 130 posto”, ističe Danilo Starosta, stručnjak za radikalnu desnicu koji radi s drezdenskom grupom Kulturbüro Sachsen i upravo Pegidu krivi za “poticanje ‘otrovne atmosfere’ u gradu”. Guardianova Kate Connolly u reportaži iz Dresdena istražuje “pukotinu koja proteže gradom, s jednom polovicom za različitost, otvorenost i toleranciju i drugom koja je ustrašena, neprijateljski nastrojena prema strancima, čak i onima koji nisu iz Saske”.
David Carr, novinar i kolumnist New York Timesa, umro je nenadano, u redakciji. Karijeru je posvetio izvještavanju o medijima i kulturi, a u memoarima, naslovljenim The Night of the Gun: A Reporter Investigates the Darkest Story of His Life, His Own, iskreno je i neposredno iznio priču o vlastitom radu i životu, koji je bio i ostao obilježen ovisnošću o kokainu i alkoholu. O posvećenosti i strasti prema novinarskom poslu možda najbolje svjedoči činjenica da je iste večeri kad je umro moderirao okrugli stol posvećen dokumentarnom filmu Citizenfour u kojem su sudjelovali redateljica Laura Poitras, novinar Glenn Greenwald i, putem video-veze, sam Edward Snowden. Više čitajte ovdje.
“Kad vaši gledatelji čuju riječ ‘reforma'”, veli Boris Jokić, “ono malo kose što im je ostalo na glavi diže se u zrak” i pogađa, čini se, točno u sridu. Prošlotjedno Otvoreno, točnije ono emitirano 10. veljače, bilo je posvećeno reformi obrazovnog sustava. Čini se kao da smo istu emisiju tijekom godina gledali već više puta. Želje, obećanja i namjere ostale su iste, jedino su se akteri ponešto mijenjali. O reformi su tog utorka raspravljali voditelj radne grupe za izradu Strategije znanosti i obrazovanja Neven Budak, voditelj Stručne skupine za reformu kurikuluma Boris Jokić, HRT-ova novinarka Sunčica Findak i Željko Stipić iz sindikata Preporod. Ostaje zaključiti da je sve čemu se možemo nadati jest da ćemo ih zajednički u studiju gledati opet. Samo ne ponovno neke izborne godine.
“Inherent Vice briljantno prikazuje kako je neoliberalizam kooptirao kontrakulturu”, piše Stephen Maher u kritici posljednjega filma Paula Thomasa Andersona. Kao predložak za film poslužio je istoimeni roman Thomasa Pynchona iz 2009. godine, a njegovu adaptaciju Maher vidi kao “nadu u mogućnost drugačijeg filma”. A mogućnost drugačije filmske kritike na ovim prostorima, uz Velimira Grgića i Marka Mihalineca i njihov projekt Žuti titl, već neko vrijeme istražuje Goran Pećanac na svojem blogu Killing Time. Neopterećen akademizmom, distributerskim PR-om i diktatom aktualnog repertoara, Pećanac vlastito gledateljsko iskustvo prenosi neposredno, neuvijeno i isprepleteno s analiziranim filmskim materijalom. Njegovu kritiku filma Inherent Vice možete čitati ovdje.
Objavljeno
