Tema Piše: Vatroslav Miloš
Marko Pogačar nagrađivani je pjesnik, prozaist, esejist i kritičar s nestalnom adresom i stalnim faktorom iznenađenja. Od prve pjesničke zbirke, Pijavice nad Santa Cruzom, do antologije Hrvatska mlada lirika koju je priredio 2014. godine, Pogačar se i kvalitetom i kvantitetom etablirao kao književna konstanta. Njegova je posljednja knjiga poezije, Crna pokrajina, prošle godine prevedena na njemački, a 2014. i na španjolski jezik.
Nakon četiri pjesnička, tri esejistička i jednog proznog naslova, Pogačareva Slijepa karta u izdanju Frakture korača, uvjetno rečeno, putopisnim teritorijem. Radi se o “bastardu književnosti i kartografije, rastrčanom mješancu putopisa, eseja, dnevnika, biografije, proze i autofikcije” s tekstovima koji se protežu preko pet kontinenata: od Njemačke do SAD-a, Češke i Slovačke do Rusije, do Kine, Sierra Leonea i Senegala.
“Više nego za pružanje korisnih informacija, pet kontinenata u Slijepoj karti služi za postavljanje pitanja”, ističe se u uredničkom uvodniku knjizi, “Što bi to danas, u doba Google Mapsa i Wikipedije, uopće bio putopisni žanr? Što je i čime je određen konstrukt koji nazivamo identitetom? Je li kozmopolitizam moguć i koji bi ga politički okviri mogli omogućiti? Što je domovina i može li se ona po volji izabrati, usvojiti, ili odbaciti, dok se putuje, bilo gdje uz cestu?”.
Prvo poglavlje knjige, naslovljeno Tragedija zajedničkih dobara. Pismo u četiri čina možete pročitati ovdje.
Objavljeno
Objavljeno
