Tema Piše: Matija Mrakovčić
Svjetski dan slobode medija, 3. svibnja, obilježava se od 1993. godine kada ga je proglasila Glavna skupština Ujedinjenih naroda. Kao i mnogi datumi uvedeni devedesetih godina u kalendare naših postsocijalističkih života, koji se otada nazivaju “tradicionalnim”, i ovaj služi podsjećanju, upozoravanju, ali ne i konkretnoj akciji. Simboličkim gestama na potrebu slobode medija upozorili su Vlada RH, Hrvatsko novinarsko društvo, mnogi mediji i organizacije civilnog društva.
Freedom House, nezavisna organizacija posvećena analizi, zagovaranju i konkretnim akcijama povezanim s građanskim slobodama i ljudskim pravima, u svom godišnjem izvještaju donosi poražavajuće rezultate. Brutalni zakoni i nasilje novinarske i medijske slobode spustili su na najnižu razinu u proteklom desetljeću: “Uvjeti medijske proizvodnje snažno su degradirali u 2014. godini, a novinari diljem svijeta susreli su se s još više ograničenja, bilo vladajućih elita, militanata, kriminala ili pak vlasnika medija”. Od 199 zemalja i teritorija promatranih tijekom 2014, njih 63 (32 posto) označene su kao “slobodne”, 71 (36 posto) “djelomično slobodne”, a 65 (32 posto) “neslobodne”. Tek jedan od sedam stanovnika svijeta živi u uvjetima slobodnog novinarstva. Sve regije, osim subsaharske Afrike čiji je prosjek donekle poboljšan u potekloj godini, pokazuju opadanje u novinarskim i medijskim slobodama, ponajviše u regiji Euroazije. Među zemljama koje su zabilježile najveći pad nalaze se Grčka, Tajland, Ekvador, Turska, Hong Kong, Honduras, Srbija te Mađarska, koja je po novinarskim slobodama u europskim zemljama pak na višem mjestu od Hrvatske.
“Ekonomske teškoće jesu velike, ali to ne može biti opravdanje za zanemarivanje novinarstva i njegova doprinosa demokraciji. Bez istinski slobodnih novinara nema ni slobodnih medija, a bez slobodnih medija nema ni djelotvorne borbe protiv korupcije na svim razinama. Neformalni i nesigurni oblici rada među novinarima, posebno među mladima, u tome nam neće pomoći. Pomozimo novinarima da časno obavljaju svoju funkciju”, stoji u proglasu koji su potpisali predsjednik Sindikata novinara Hrvatske Anton Filić i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković, pozvavši svoje članove, kao i sve druge novinare i medijske radnike, da petominutnom tišinom upozore čitatelje, gledatelje i slušatelje na sve lošiji položaj novinara i medija. Paradoksalno, petominutna tišina mnogo je kraća od tišine koju svakodnevnim “izvještavanjem” proizvode hrvatski mediji, javnosti prešućujući prikrivene radne odnose, formalne vlasnike privatnih medija, nezakonito izvlačenje novaca iz medija te nedorečeno medijsko zakonodavstvo.
Istraživanje Značaj medijskog integriteta: vraćanje medija i novinarstva u službu javnosti koje je obuhvatilo Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju, Hrvatsku i Srbiju, nedvosmisleno je upozorio na činjenicu da od pada socijalizma ni jedna zemlja obuhvaćena istraživanjem nije pokrenula sveobuhvatnu javnu raspravu o sustavnim normativnim i institucionalnim promjenama koje se odigravaju pod parolom tranzicije. Konsenzus o pitanju kakvu vrstu medija želimo nikada nije tražen pa stoga ni postignut. Umjesto toga, cilj je bio usvojiti i oponašati jedan ili drugi model medijskog sustava, zakona ili institucija koji se može naći u zemljama na koje se općenito gleda kao na demokratske i koje pružaju pomoć tijekom procesa “tranzicije”. Pregledom analiza medijskih politika u zemljama obuhvaćenim istraživanjem, autori su zaključili da tranzicija još traje i da se, na ovaj način, nikada neće ni okončati.
ObjavljenoObjavljeno
