Kritika Piše: Matija Mrakovčić
Hor 29. Novembar nastao je 2009. godine kao svojevrstan muzički performans obilježavanja 40. godišnjice osnivanja prvog jugoslavenskog radničkog društva Mladi radnik u Beču. Od 2012. godine vodi ga istoimena udruga za umjetnost i kulturu. Hor pjeva na nekoliko jezika, a temelj repertoara su im recolucionarne, radničke i partizanske pjesme te su uključeni u različite projekte i inicijative, od borbe za LGBT prava do boljeg položaja migranata. S obzirom da je Hor želio proširiti svoje polje djelovanja izvan samostalnih nastupa na demonstracijama, festivalima i sudjelovanja u raznim projektima, organizirali su Festival alternativnih zborova (FAC): “Ideja pokretanja festivala postoji još od nastanka Hora 29. Novembar, dakle od 2009. godine. Vremenom smo saznali da postoje slični horovi širom ex-yu prostora, a da su slični horovi u Austriji takođe već duže vreme aktivni i da su organizovani na sličan način kao i naš, tako da se ideja za festival takoreći sama nametnula”, govori Saša Miletić, jedan od osnivača Hora 29. Novembar i organizator festivala.
Svi zborovi uključeni u festival imaju jako izraženu društveno-kritičku svijest i želju za povezivanjem umjetnosti i političkog angažmana na kreativan način, ali i kroz druženje, zabavu, razmjenu iskustava i ideja. “U Beču, ali i Austriji uopšte, postoji vrlo jaka tradicija okupljanja u udruženja i građanske inicijative, tako da je mnogo postojećih horova proizašlo iz te tradicije. Jedan od nama poznatih najstarijih horova nastalih na taj nacin je Braunau chor, mada nije isključeno da postoje još neki zaboravljeni horovi i udruženja koja vuku korene iz političkih pokreta 60-ih i 70-ih”, objašnjava Saša. Zborovi koji nastupaju na festivalu, kao što su Chor des KŠSSD (zbor slovenskih studenata u Beču), Hor 29 Novembar, Stimmgewitter (nastao u okviru novine Augustin koja se bavi socijalnim angažmanom i, između ostalog, problemima beskućnika u Beču) te Gegenstimmen imaju sličan repertoar i korijene u ljevičarskim idejama, a kroz svoje repertoare povezuju donekle tradicionalan i nov način društvenog komentara. Subchor i d’Achor su u nastupu neutralniji, članovi su u prosjeku mlađi i uglavnom studenti, samoorganizirani pjevači-amateri.
Nezavisni, alternativni, samoorganizirani zborovi nastaju prije svega iz potrebe za društveno-političkim angažmanom i nisu pod okriljem neke veće državne ili privatne institucije ili političke partije. “Ono što je zajedničko svim horovima jeste to da su svi funkcionišu na volonterskoj bazi, da su svi sastavljeni od muzičkih entuzijasta, a ne profesionalaca, kao i to da se svojim akcijama i nastupima vrlo često vezuju za različite društveno angažovane pokrete i manifestacije. U Beču tako retko koja demonstracija ili protest prolazi bez nastupa nekog od navedenih horova”, kaže Miletić. Što se repertoara tiče, zborovi koji nastupaju na festivalu imaju širok dijapazon i prije svega sklonost ka angažiranoj muzici, više nego klasičnoj. Na repertoarima su revolucionarne, anarhističke i partizanske pesme, ali i subverzivne aproprijacije turbofolka, nacionalističkih i šovinističkih pjesama i slično. “Bitno nam je da prikažemo na koji način se ti horovi odnose prema nasleđu horskih repertoara, ali i nov i neočekivan pristup pesmama koje možda na prvi pogled nisu političke, a kriju određen potencijal kritičkog angažmana”.
Na festivalu nastupaju i zbor Praksa iz Pule te feministički zbor Z’borke iz Ljubljane, oba nastala kao svojevrsan angažiran odgovor na vlastite političko-društvene kontekste. Dok je Praksa izrasla kao komentator pulske svakodnevice obilježene dubokim ekonomskim i društvenim problemima, Z’borke svojim angažmanom provode direktnu subverziju klasičnog zborskog repertoara koji dekonstruiraju ukazujući na njegovu ukorijenjenost u mizoginiji, šovinizmu ili nacionalizmu. “Otvaranje festivala nastupima zborova iz ex-yu regije je ustvari direktno proizašlo iz iskustva prošlogodišnjeg zajedničkog nastupa sa zagrebačkim Le Zborom kada smo shvatili koliko toga nam je zajedničko, ne samo u smislu repertoara već i u načinu organiziranja i djelovanja. Razmjena ideja i planova koja se tada spontano dogodila učvrstila nas je u uvjerenju da takve i slične angažirane pjevačke grupe jednostavno moramo skupiti na jednom mjestu ne bi li ih predstavili kao svojevrsnu scenu, a ne tek kao sporadične fenomene”, objašnjava Jana Dolečki, dirigentica Hora 29. Novembar.
U ovom je kontekstu važno spomenuti Festival samoorganiziranih zborova koji je doživio dva izdanja, u Beogradu 2011. i Ljubljani 2013. godine, a ugostio je Raspeane Skopjane iz Makedonije, Horkestar, Prrrrrobu!, Le wHORe i Svetonazore iz Srbije, Kombinat iz Slovenije i Le Zbor iz Hrvatske. “Festival samoorganiziranih zborova nam je apsolutno bio uzor u samoj koncepciji našeg festivala i svjesni smo njegovog značaja kojeg predstavlja za regionalnu scenu. Ali kako je Hor 29. Novembar prvenstveno bečki zbor koji se u potpunosti vezuje za ovdašnji društveno-političko okvir i teme koje nam se u njemu nameću, inicijativa je u potpunosti krenula odavde, s jasnom namjerom prikazivanja domaćih alternativnih zborova, ali i priključivanja sličnih kolektiva iz susjedstva. Na taj način smo možda samo proširili “područje borbe” koje je svojedobno zacrtao Festival samoorganiziranih zborova, ali s druge strane, ovakvih inicijativa razmjene iskustava i predstavljanja šire scene nikada nije previše. Utoliko se radujemo svim sljedećim festivalima ovakvog karaktera”, rekla je Dolečki.
Festival će biti održan u bečkom Sargfabriku u petak i subotu, 12. i 13. lipnja, a sve dodatne informacije potražite ovdje.
Objavljeno
