Kritika Izbor iz tjedna u medijima
Piše: Vatroslav Miloš
O lokalnoj verziji neokonzervativnog pokreta znamo dovoljno da možemo reći da je njihova odgovornost prema demokratskim procesima savršeno proporcionalna licemjerju njihovih političkih, ekonomskih, kulturnih i socijalnih stavova. Izborni je deluzionizam na vrhuncu, a stranke, političke inicijative i koalicije ovih dana niču poput gljiva poslije kiše. Na taj veseli vlak, kao što je i bilo za očekivati, uskočili su i izinicijative U ime obitelji, koja sada u formalno-pravnom smislu paralelno egzistira i kao udruga i kao politička stranka U ime obitelji-Projekt domovina. Stranka je registrirana na Ulicu kralja Zvonimira 17 u Zagrebu, odnosno prostor kojega je tadašnjoj inicijativi pa potom udruzi dodijelio velikodušni gradonačelnik Milan Bandić i to za “potrebe pripreme i organizacije referenduma o pristupanju izmjenama Ustava”. Na istu je adresu registrirana i redakcija portala Narod.hr za kojega je Bandić iz diskrecijskih sredstava, dakle mimo natječaja, prošle godine izdvojio 240 tisuća kuna. Sve to, dakako, ne bi bilo ništa neobično, standardni je to dio zagrebačkog folklora, kada prvi predizborni javni nastup novoosnovane stranke ne bi bio obilježen proklamacijom da treba prestati financirati organizacije civilnog društva, a u korist “mjere ekonomske potpore obiteljima”. I unatoč tome što sve to zvuči pomalo neobično, pomalo netransparentno, pomalo mimo procedure i, budimo iskreni, pomalo nezakonito – da politička stranka koja zagovara ukidanje financiranja civilnog društva djeluje iz prostorija dodijeljenih udruzi, koja pak upravlja javno financiranim medijem, a koji u nedvosmisleno ulazi u vlasnički portfelj jedne političke stranke – sve je to u okviru zakona. Niti Zakon o medijima, niti Zakon o udrugama, niti Zakon o političkim strankama eksplicitno ne isključuje supostojanje ovakvog djelovanja.
I dok predsjednica Kolinda Grabar Kitarović revno obavlja dužnost prve policajke “uspravnice Jadran-Baltik” i javnosti drži lekcije iz teorije figura, njezin pretpostavljeni, Viktor Orbán, glasno se nameće kao vođa “prve radikalno desne vlade u poslijeratnoj europskoj povijesti”. Ili barem tako tvrdi Jan-Werner Müller, profesor političkih znanosti na Princetonu, u članku Hungary: ‘Sorry About Our Prime Minister’ objavljenom u The New York Review of Books. “Orbán, čovjek koji se hrani konfrontacijom”, piše Müller, “jasno je istaknuo da želi paneuropski kulturni rat. Prošloga mjeseca, u obraćanju svojoj stranci, rekao je da je izbjegličko pitanje stvorilo ‘krizu identiteta’ među ‘licemjernim’ liberalima; ‘prvu dobru krizu identieta’ kojoj je svjedočio i početak kraja ‘liberalnog žamora’”.
Tekst Melise Skender Ne zgražajte se nad mladima daje nužnu dubinu nedavno obavljenom istraživanju o znanju maturanata o politici. Sugovornici u tekstu – Vlasta Ilišin, znanstvena savjetnica Instituta za društvena istraživanja, Tomislav Reškovac, član ekspertne skupine za provedbu cjelovite kurikularne reforme i Emina Bužinkić iz inicijative GOOD – složni su u procjeni da mjesta za paniku nema, ako ništa onda stoga što ovakva istraživanja nisu nikakva novost, a ono što pokazuju je sustavna ignoriranje na institucionalnoj razini. “Mi ova istraživanja radimo od devedesetih i prva su uključivala generaciju koja je osnovnu, pa i srednju školu završila u bivšem, socijalističkom sustavu. Danas su to mladi koji su u osnovnu školu krenuli 1990-ih, odrasli su u demokratskom sustavu, a do demokratskih vrijednosti drže manje od svojih prethodnika stasalih u totalitarnom sustavu. Pada vrijednost učenja, pada povjerenje u političke institucije, no istodobno raste sklonost učlanjivanju u političke stranke”, ističe Ilišin.
Pojmovnik postjugoslavenske književnosti je emisija posvećena književnosti na području bivše Jugoslavije u posljednjih dvadesetak godina. Urednici Gordana Crnković i Boris Postnikov bave se “strujama i strujanjima, važnim opusima, kritičkim terminima, recepcijom i odjecima pojedinih autorskih opusa”, a u svojem posljednjem izdanju emisija je predstavila tekst Zvonka Kovača Nova međukulturna književnost? i esej Darija Grgića posvećen nestanku novinske književne kritike.
“Strip je umjetnost pretvaranja vremena natrag u prostor”, citat je Arta Spiegelmana kojim započinje Why I Love Comics Chrisa Warea u Sunday Book Reviewu, nedjeljnom podlistku The New York Timesa. Ware je suvremeni američki stripaš koji je narativnim inovacijama u djelima kao što su Jimmy Corrigan, the Smartest Kid on Earth i Building Stories okrenuo pripovijedanje u stripu naglavačke. I to doslovno. U istome izdanju možete pročitati i kritiku ukoričene verzije stripa Here, djela Richarda McGuirea izvorno objavljenog 1989. u časopisu RAW, a koji je, piše Ware, imao presudan utjecaj na njegovo stvaralaštvo.
Džitsuroku Čušingura, izgubljeni dragulj japanske predratne kinematografije s legendarnim kabuki glumcem Onoem Matsunosukeom u naslovnoj ulozi, pronađen je u integralnoj verziji. Film prikazuje klasičnu japansku priču o 47 ronina, do sada je bio dostupan u fragmentima, a njegovu je integralnu verziju pronašao Joneo Ota, profesor na Sveučilištu u Osaki.
Divers, novi album američke harfistkinje i skladateljica Joanne Newsom, na policama diskografskih dućana trebao bi se naći 23. listopada. Na albumu su, zajednički s Newsom, radili Steve Albini, Noah Georgeson, skladatelj Nico Muhly, a Dave Longstreth iz eksperimentalne-pop grupe Dirty Projectors napisao je orkestralne aranžmane za Time, As a Sympton, snimljene s Praškom filharmonijom. Povodom izlaska albuma Newsom je dala intervju Los Angeles Timesu.
ObjavljenoObjavljeno
